Revolucionarni kućni revitalizator
siječanj 22, 2017
Čarobnjak iz Vladivostoka
siječanj 22, 2017

Čudnovati čajevi iz Hrebinca

Travar koji liječi rak

Hrvatska je zemlja prebogata ljekovitim biljem: samo po Žumberku raste oko 150 biljnih endema, a na Velibitu ih ima čak 500. I dok se osamdesetih godina izvozilo čak oko 800 vagona kamilice, 500 vagona mente i isto toliko matičnjaka te oko 300 vagona kadulje, današnja proizvodnja zadovoljava samo 5% europskih potreba, što je znatno manje od pravih mogućnosti.

Ljekovito bilje je još uvijek zanemareno u medicini, a isto tako i u razvojnoj gospodarskoj strategiji. Većina ljudi još nije dovoljna svjesna kakav je dar priroda dala ovoj zemlji i njezinim ljudima kroz ovakvo obilje ljekovitoga bilja.

Miroslav Ferenčić jedan je od rijetkih travara i fitoterapeuta koji kroz svoje terapije i javnu edukaciju upozoravaju na ogromne ali slabo iskorištene potencijale u liječenju biljem. O njegovim ljekovitim svojstvima učio je još kao dječak od svoga djeda na selu, a danas, nakon što je zadnji dio radnog vijeka proveo u Klinčkom bolničkom centru u Zagrebu, sa svojom velikom obitelji živi u Hrebincu kraj Dugog Sela, mjestu za koje tvrdi da ima najbolji zrak u ovome dijelu zemlje.

Gotovo cijela obitelj većinu godine provodi na terenu u berbi ljekovitog bilja dok manji dio uzgajaju sami na svome imanju. Miroslav bere i spravlja čajeve od 700 vrsta bilja. Zanimljivo je da se berba odvija i zimi, kada se sakupljaju kore različitog drveća i neke zimzelene biljke.

Što sve treba znati jedan dobar travar?

– Osim poznavanja izgleda i svojstava bilja, vrijeme branja je izuzetno značajno. Osim toga biljku treba znati pravilno osušiti i izrezati. One se režu na komadiće od 0,5 do 1,5 cm, i nikako se ne smiju mrviti u prah, kao što čine neki proizvođači čajeva jer se tako gube ljekovita svojstva.

No, najveća tajna krije se u pravilnoj pripravi bilja za uporabu. Naše greške, nažalost, mogu biti kobne u što smo se mogli osvjedočiti više puta kroz praksu raznih “prodavača biljaka”, kako ja nazivam nestručne travare sklone lakoj zaradi.

Je li istina da je ljekovita moć bilja opala zbog zagađenja i klimatskih degradacija?

– Ne, bilje je i danas itekako učinkovito. Nažalost, došlo je do smanjenja određenih vrsta, kako biljnih tako i životinjskih, nakon černobilske katastrofe. Iz nekog razloga naša javnost nije u popunosti upoznata s katastrofalnim učincima te havarije. Osim na biljnoj i životinjskoj vrsti došlo je do mnogih degenerativnih promjena i na ljudskoj vrsti i to čak na drugoj generaciji, dakle na djeci onih među nama koji su bili kontaminirani radioaktivnom kišom.

Dok sam radio na Odjelu ginekologije, do nesreće u Černobilu imali smo samo dvije sobe za održavanje trudnoće, a nakon nje niti dva cijela odjela (dva kata) nisu dovoljna. Još gore je što mi dolaze djevojčice od deset godina (!) s problemima na jajnicima, s cistama i miomima. O tome problemu napravljeni su i neki znanstveni elaborati, međutim javno o tome nitko ne govori. Danas se već rijetko nađe žena koja nema genitalnih problema.

Je li tome uzrok samo radijacija?

– Dodatne probleme stvara i neprimjerena prehrana, ne toliko sama hrana koliko konzervansi i posebno – brojni štetni aditivi. U ponudi takozvane brze prehrane nalazi se bezbroj štetnih sastojaka, a isto tako i u industrijskim mliječnim proizvodima. Narod bi rekao: “Ma vrati ono što si mlijeku uzeo, nemoj mu ništa dodavati!” (Smijeh).

Najviše ste pozornosti privukli liječenjem brojnih karcinoma. Koje vrste tumora liječite i u kojim fazama razvoja vaši čajevi mogu biti uspješni?

– Pomažem kod gotovo svih vrsta karcinoma bez obzira na stupanj razvoja. Do sada nisam bio uspješan samo u dva slučaja kada bolesnici nisu bili u stanju ništa primiti, čak ni običnu vodu. Moj je pristup vrlo personalan jer svaki je karcinom specifičan i jedinstven. Često uz sam tumor treba tretirati i uzgredne poremećaje poput masne jetre ili upale žuči.

Stoga je neprihvatljiv princip po kojem se svi specificirani tumori liječe istom terapijom. Mi smo genetički različiti i predispozicije su nam takve. Mnoge značajne pokazatelje mogu sagledati kroz krvnu sliku oboljelog i po njoj odrediti problem, a time i pravilan tretman.

Ono što je važno u fitoterapiji koju provodim jest to da čajevima ne izbacujemo samo maligne stanice iz tijela već i mnoge od njih obnavljamo zahvaljujući iscjeljujućim svojstvima biljnih pripravaka. Ima i slučajeva kada se bolesne stanice učahure i primire, i do kraja života ne metastaziraju.

Postoji li neka biljka koju posebno preporučujete potencijalno ugroženima od tumora?

– Aloe vera se pokazala kao najučinkovitija biljka u terapiji protiv karcinoma. Treba uzimati gel svježeg lista. Kora se koristi kao oblog u drugim terapijama. Aloe vera sprječava dijeljenje podivljalih stanica i diže imunitet organizma.

Kako djeluju Vaši čajevi na tumorne stanice?

– Djeluju izravno na njih. Mješavine spravljam tako da sastojci stimuliraju organizam da se sam bori protiv tumora, odnosno njegovog širenja.

Jesu li ti čajevi korisni i onima koji se podvrgavaju kemoterapiji ili zračenju?

– Surađujem s liječnicima i nastojim uskladiti obje terapije. Budući da imam radnog iskustva iz bolničkih ustanova, često pomažem ljudima da poboljšaju kvalitetu svog liječenja. Po mojoj procjeni čak 80% ljudi ne zna da prilikom kemoterapije imaju pravo na injekcije protiv mučnine, da mogu dobiti i tablete protiv zgrušavanja krvi kao i tablete protiv nakupljanja vode u organizmu, što bi obavezno trebalo ići uz kemoterapiju.

Međutim, liječnici rijetko to spominju svojim pacijentima. Najgore od svega je da opet oko 80% bolesnika ne umre od samog raka već od vode koja zalije srce ili pluća ili se pak stvori kobni krvni ugrušak. U posljednje vrijeme mnogi pacijenti preminu i zbog sepse, samo što se to brižljivo krije jer je posljedica nemara i neorganiziranosti liječničkog osoblja.

Začudilo me kada sam saznao da tretirate i psihička oboljenja poput PTSP-a.

– Sadašnji pristup liječenju PTSP-a pomoću antidepresiva i kroz nekakve dnevne bolnice i skupne terapije pokazao se neuspješnim. Ovaj tip oboljelih traži specifičnije tretmane i skrb. Psihijatri kroz antidepresive nastoje proizvesti nekakve nenasilne “biljke” neopasne po okolinu, a ne liječiti samu bolest. Stvaraju farmakološke ovisnike koji bilo kada mogu eksplodirati i poludjeti.

Čajevi djeluju potpuno bezazleno i blago umirujuće uz dodatni razgovor s oboljelima. Sam postupak pripreme čajeva djeluje na njih kao neki smirujući ritual i kada se tome pridoda vjera koju steknu u svoje ozdravljenje onda su rezultati, dugoročno gledano, puno bolji. Postupno dolazi do smirivanja napetosti na fizičkoj i na psihičkoj razini.

I sami ste bili branitelj i sigurno Vam je lakše tretirati svoje bivše suborce od onih koji nisu ni omirisali barut.

– Možda je tako, ne mogu to sâm reći. Borio sam se u ratu, no ni život sakupljača bilja nije nimalo bezopasan. Dok se verem planinama i probijam kroz šume izložen sam mnogim opasnostima: od sve većeg broja zmija otrovnica do par stotina krpelja koje skidam sa sebe tijekom godine.

Posljednjih godina šumama caruje nova vrsta crveno-žutih pauka čija paučina na dodir nije opasna, ali kada dođe u dodir s vodom luči kiselinu koja peče poput vatre i stvara otvorene rane na koži.

Neću ni spominjati opasnost od mina na područjima poput Velebita koja nisu dovoljno jasno označena.

No najveća su opasnost pohlepni sakupljači koji neselektivno i bezobzirno beru biljke koje su rijetke i zaštićene.