Dr. Flanagan, izumitelj antioksidantskog pripravka

Stvorili su nas Gini – izvanzemaljci
siječanj 22, 2017
Iridologija
siječanj 22, 2017

Dr. Flanagan, izumitelj antioksidantskog pripravka

Razgovor s dr. Patrickom Flanaganom, izumiteljem antioksidantskog pripravka

Zašto ljudi jedu kremen?

U Sloveniji svaki dan otprilike tisuću ljudi proguta dvije ili više kapsula napunjenih s 250 miligrama nano koloidnog kremena, mineralnog hidridnog praška, oplemenjenog magnezijem i slabo vezanim elektronima koji služe tijelu za neutralizaciju prostih radikala. Jednostavno govoreći, ljudi konzumiraju po posebnom postupku pripremljen, u prah samljeven kremen kako bi se zaštitili od virusnih i bakterijskih infekcija, teškoća sa srcem, stresom, da olakšaju šećernu bolest, artritis i anginu pectoris, da izbjegnu impotenciju, depresiju, slabu koncentraciju i još cijeli niz drugih teškoća. Izumitelj prehrambenog dodatka koji osvaja svijet te obećava produženje života američki je znanstvenik dr. Patrick Flanagan. Izumitelj antioksidantskog pripravka ubraja se među šačicu suvremenih genija. Krasi ga veliko znanje kemije, fizike, biologije, medicine i nanotehnologije; revija Life ga je proglasila za jednoga od najperspektivnijih američkih znanstvenika. Bio je čudesno dijete; već s jedanaest godina je sastavio vodeni detektor balističkih raketa za određivanje vremena i mjesta lansiranja raketa i atomskih bomba te time iznenadio vojni vrh u Pentagonu. S trinaest godina je patentirao slušno pomagalo »neurophone« koje gluhima omogućuje sluh, a sa sedamnaest je već bio član miješane grupe stručnjaka (think tank) pri Pentagonu, a kasnije i savjetnik u organizacijama CIA, NSA i NASA. Međunarodni savez za nove znanosti dodijelio mu je 1997. godine naziv znanstvenika godine.
Za vrijeme njegovog posjeta Ljubljani s dr.Flanaganom je razgovarala Andreja Paljevec.

Svoju ste misiju o znanstvenom radu spoznali već s osam godina u posebnim snovima koji su vam se ponavljali svaku noć…

– S osam godina sam sanjao da sam odrastao pilot koji leti jednomotornim avionom preko Pacifičkog oceana. U daljini sam ugledao otok s palmama i dugu pješčanu obalu. Zbog teškoća s motorom morao sam se spustiti na obalu. Već se mračilo i nisam mogao popraviti motor. Morao sam pričekati jutarnju svjetlost. Sjedio sam na obali i blizu mene se prizemljio veliki NLO. Iz njega su izašli plavokosi ljudi s plavim očima. Postavili su prijenosni stol nalik prijenosnom računalu. Na glavu su mi postavili kacigu s dugim srebrnim elektrodama. Upitao sam ih što to rade. Odgovorili su: »Mjerimo tvoje znanje i inteligenciju.« Upitao sam ih zašto to rade i odgovorili su da me isprobavaju kao uzorak Zemljanina; ako ne budem ispunio njihove minimalne standarde onda će uništiti i mene i čitavo čovječanstvo. Onda bi se snovi za tu noć završili. A vraćali bi se svaku noć. Zbog tih noćnih mora često sam se iz sna budio vriskom. Nisam više želio noću spavati jer sam znao da me uvijek čekaju. Jedina stvar koja je te snove mogla odagnati bila je čitanje znanstvene literature. Što sam više čitao, manje sam sanjao. Ako bih prestao čitati i počeo se igrati kao i druga djeca, snovi bi se vratili. To je bio jak impuls, toliko jak da sam puno naučio, onoliko koliko je to doista bilo moguće. S četrnaest godina mogao sam čitati 145.000 znakova u minuti s 95-postotnim razumijevanjem. Imam fotografsko pamćenje i sve što vidim također i zapamtim.

Smatrate li da ste zaista došli u kontakt s vanzemaljskim bićima ili je sve to bilo samo sanjanje?

– To se dogodilo 1952. godine kad još nije bilo filmova o izvanzemaljcima i kad se u časopisima nisu pojavljivale vijesti o njima. Snovi su bili vrlo istinski: boje, mirisi i osjećaj za dodir su bili puno jači nego sada. Sve je bilo vrlo živo, intenzivno, stvarno.

Sadrži li voda kojoj dodajemo Vaš proizvod s trgovačkim imenom Active H pranu?

– Mislim da je temelj prana. Budist Karmapa iz Tibeta posjetio me 1947. godine. On pripada istom budističkom redu kao i Dalaj Lama. Rekao mi je da je prana vrlo slična negativnim ionima u zraku, ali nije ista. Otkrio sam da je negativni vodikov ion najeteričniji element u hrani. Možemo ga naći samo u sirovoj hrani i u izvorskoj vodi koja dolazi duboko iz zemlje, gdje nema svjetlosti. Svjetlost uništava negativne vodikove ione. Voda s puno prane mora dolaziti duboko iz zemlje u potpunoj tami. Popiti je moramo prije nego što do nje dođe svjetlost, na primjer u jami. U većini vódā uopće ni nema prane, a čak i ako imamo vodu koja dolazi duboko iz zemlje, do tada do kad je popijemo dotle prana već nestane. Slično je i s hranom. Ako je hrana organska onda ima više prane i više negativnih vodikovih iona. To smo mogli i izmjeriti. Skladištenjem i drugim postupcima hrana gubi puno prane. Sok od mrkve sadrži puno negativnih vodikovih iona. A pola sata nakon njegovog pripremanja većina tih iona nestane.

U mladosti se tijelo ponaša drukčije…

– U mladosti smo nabijeni negativnim vodikovim ionima. Zato što cijeli život jedemo kuhanu, mrtvu hranu, tih iona imamo sve manje i s godinama gubimo vitalnost te se na kraju razbolijevamo. I spolne tekućine su nabijene s negativnim vodikovim ionima, a spolnom aktivnošću i rasipanjem ih gubimo, muškarci još više od žena.

Zagovarate stajalište da je čovjek to što pije, a ne to što jede. Pa ipak recite kako se hranite i koja je prehrana za čovjeka najpovoljnija?

– Više od trideset godina sam bio potpuni vegetarijanac – vegan. Ipak se nisam dobro osjećao, stalno sam osjećao da mi nešto nedostaje. Moj prijatelj je postao pobornik sirove ishrane, a jeo je i sirovo meso. Bio je znanstvenik, radio je fantastične stvari i pucao je od zdravlja. Dizao je utege i sirovom prehranom razvio snažnu mišićnu masu. Predložio mi je da i ja pokušam sa sirovom hranom. Prije pet godina, točnije prvog siječnja 2001. godine sam si nakon trideset godina pripremio biftek file mignon, dodao mu malo maslinovog ulja i soka od limuna te ga popaprio. Nisam znao hoće li me to uništiti. Pojeo sam i bilo je ukusno. Osjetio sam snažnu energiju koja je tekla po tijelu. Bilo je kao da se moje tijelo zahvaljuje svemiru. Naši preci, kada bi ubili životinju, najprije bi pojeli sirovo srce, potom jetra i druge unutrašnje organe. Utvrdilo se da srce sadrži više negativnog vodikovog iona nego svi drugi organi. To je životna sila, moć. Dvije godine sam jeo sirovo meso i sirovo povrće te ništa kuhano. Vrlo dobro mi je sjelo, dobro sam se osjećao. Sada samo povremeno jedem kuhanu hranu. Smatram da je sirova najbolja. Nije mi drago, međutim, da se životinje ubijaju zbog čovjeka. To nije potrebno, jer sirove proteine možemo dobiti iz drugih izvora. Moj prijatelj Moretti je izumio aminokiselinske proteinske tablete MAP. One nadomještaju bjelančevine jednog kilograma sirovog bifteka i nisu toksične.

Ljudi su prije velikog potopa navodno živjeli dosta duže nego danas. Zašto je današnji životni vijek kraći?

– Sirova hrana kojom su se hranili naši preci imala je puno više negativnih iona nego najbolja organska hrana koju danas možemo kupiti. Zato su ljudi tada duže živjeli. U Svetom pismu, u Genezi, rečeno je da je Bog našim precima za hranu dao zrnje na polju, povrće, voće i oraščiće. Ljudima je bilo zabranjeno jesti previše životinjskog mesa. U vrijeme potopa Bog je poništio tu zabranu jer druge hrane, osim životinjskog mesa, nije ni bilo. Samo je tada bilo dozvoljeno hraniti se mesom životinja, a potom su se ljudi trebali vratiti biljnoj prehrani. Većina ljudi na svijetu imala je određena pravila i tabue u prehrani i nisu jeli životinje. Onda kada smo se počeli hraniti kuhanom hranom, počeli smo iscrpljivati zemlju i životno doba se skratilo. U Bibliji je rečeno da je životna dob čovjeka oko 120 godina. Ako i ne možemo živjeti 800 godina kao recimo Noa ili Metuzalem, trebali bismo živjeti 120 godina. Ovako, nešto je jako pogrešno s našim životnim stilom.

Drugi važan čimbenik za skraćenje životnog doba je sljedeći: u biblijska vremena Zemlju je okruživala jednakomjerno podijeljena svjetlost. Umjesto Sunca vidio se samo njegov sjaj. Zemlja je, naime, bila opasana zaštitnim slojem leda. Iznad Zemljine atmosfere bio je kristalizirani led. On je štitio naš planet od štetnih svemirskih zraka koje mijenjaju DNK i uništavaju je. Došao je veliki potop, o kojem pored Svetog pisma, govore i drugi drevni spisi. Vjerujem da je nešto uzrokovalo da se taj sloj leda rastopio, počele su obilne padavine i zato je došlo do potopa. Kad se ledeni omotač uništio postali smo izloženiji štetnim svemirskim zrakama. Negativni vodikov ion, taj izvor prane, štitio nas je od kozmičkih zraka koje su počele uništavati naš DNK. S tim u svezi želim kazati da se jako puno našeg proizvoda prodaje u Rusiji. Prva povratna informacija, koju smo 2000. godine dobili od ljudi iz Černobila bila je da im pomaže jedino moj proizvod. Tijelo ima sposobnost reparacije DNK, ali mora imati primjereni materijal za popravak, a to je negativni vodikov ion ili prana.

Koje bolesti možemo izliječiti vašim proizvodom?

– Brojne neurološke teškoće, sve teškoće koje uzrokuje takozvani oksidacijski stres gdje je u pitanju uništavanje stanica oksidacijom koju uzrokuju prosti radikali. Vjerujem da je većina bolesti posljedica uništenja DNK kojeg uzrokuju reaktivni oksidirajući djelići ili kozmičke zrake.

U što namjeravate usmjeriti svoje istraživanje u budućnosti?

– Sve što sam otkrio, dogodilo se pomoću intuicije. Danas tvrde da je znanost kraljica, a to je, zapravo, intuicija. Mnogi najveći znanstvenici do svojih su otkrića došli intuitivno. Zatim su našli način da znanstveno odrede ono što su otkrili intuicijom. Upravo to se događa i meni. U budućnosti će glavna tema koju ću istraživati biti dugovječnost, odnosno produženje životne dobi. U laboratorijskim uvjetima su na stanicama već napravljeni pokusi; pokazalo se da negativni vodikov ion udvostručuje životnu dob stanica. U Japanu su već izveli poseban pokus s negativno ioniziranom vodom koja kao i svježi sok sadrži negativne vodikove ione. Jednoj grupi miševa se dala obična voda, a drugoj grupi negativno ionizirana voda. Miševi koji su pili negativno ioniziranu vodu živjeli su dva puta duže. Tu vodu iz Japana sam istražio i utvrdio da sadrži negativne vodikove ione. Centar mojih istraživanja je dugovječnost. Naime, do tada dok se ljudi duhovno usmjere, već umru. Kad bi duže živjeli čovječanstvo bi se moglo bolje duhovno razviti. To je moj cilj.

Hoćete li i vi živjeti dugo?

– Nije važno koliko ću živjeti. Vjerujem, naime, da je životno doba i trenutak kada se rađamo i kada umiremo već određeno. Što za to vrijeme radimo u životu ovisi o nama. Kada budem umirao volio bih biti zdrav. Kad bih živio 120 godina to bi bilo dobro, samo ako bih ih dočekao zdrav. Do tada se želim što više duhovno razvijati i doprinositi znanosti.

NEOBIČNA OZDRAVLJENJA

Između tristo Flanaganovih izuma mineralni prah za oživljavanje vode FHES je među najvažnijima jer znači pravi kvantni skok u prehrani, liječenju i dostizanju dugovječnosti u dvadeset i prvom stoljeću. Reprodukcijom žive vode nalik na vodu naroda Hunza dr. Flanagan je uspješno dopunio životno djelo rumunjskog znanstvenika dr. Coande, pionira istraživanja vode Hunza.

Prvu inačicu te vode uspio je napraviti 1984. godine, a 1997. godine je došao na tržište proizvod FHES – Flanaganov kremen, oplemenjen vodikom koji je najmoćniji do sada poznati antioksidant. Negativno naelektrizirane vodikove atome u antioksidantskoj pitkoj vodi tijelo može iskoristiti za neutralizaciju prostih radikala koji su glavni uzrok degenerativnih bolesti. Najnoviji laboratorijski pokusi na Univerzitetu u Minnesoti govore da u vodi obogaćenoj s FHES, stanice žive dva puta duže. Ljudi izvješćuju o poboljšanju zdravlja te o čudesnim ozdravljenjima, a među njima je i sve više Slovenaca pa i Hrvata.