Ples 5 ritmova
siječanj 22, 2017
Balkan je kolijevka najstarije civilizacije
siječanj 22, 2017

I molitva je magija

Bioenergoterapeut Marjan Ogorevc
(Andreja Paljevec)

Ako vragu nismo otvorili vrata onda nam nikada nitko ne može nauditi«, uvjeren je Marjan Ogorevc koji poput šamana komunicira s različitim bićima. Ako netko umre, a duša mu ostane na astralnom nivou i ometa porodicu, tada se Marjan premješta u »donji svijet« i komunicira s dušom. Sagleda zašto je ona još tu, ima li još kakvu poruku te joj pomaže napustiti astralni svijet.

Marjan Ogorevc je napisao knjige Biorgonomija, Integralna biorgonomija, Karmička dijagnostika i Samoiscjeljivanje s karmičkom dijagnostikom, voditelj je Centra za razvoj alternativnih metoda liječenja »Enost« i prve škole za bioenergoterapeute po metodi integralne biorgonomije u Sloveniji. Poznavatelj je šamanizma; sibirski šamanizam je proučavao na terenu i uskoro će iz tiska izaći njegova nova knjiga Među šamanima u Sibiru.

Što mislite o djelovanju crne i bijele magije? Je li u pitanju praznovjerje ili stvaran utjecaj na druge ljude?

– Magija je po definiciji svjesno mijenjanje nečega. Kad govorimo o magiji ljudi većinom u mislima imaju obrede i tajne magijske formule kojima magovi svjesno utječu na tijek događaja i mijenjaju ljude, no to je samo jedan dio magije. Magija je zapravo svako svjesno mijenjanje. I reklama je magija. Ako vas netko uvjeri da je njegov deterdžent za pranje najbolji – to je magija.I neki terapeuti koji rade na nižim nivoima izvode magiju. Ako vam bioterapeut radi terapiju bez vašeg znanja, ili ako naručite terapiju na daljinu za svog partnera – i to je magija. Magija je svako svjesno mijenjanje; je li crna ili bijela ovisi o tome na koji je način koristimo. I molitva je na neki način magija. Ako molim za to da se netko opameti, da se poveže s božanskim to je bijela magija. Ako pak molim za to da izliječi neku tjelesnu teškoću čiji je uzrok njegovo ili njezino nerazumno ponašanje ili nepravilan način života onda je to crna magija.Opće je pravilo kako je dobro sve ono što je usmjereno na duhovno; sve što je usmjereno na zemaljsko, odnosno, svjetovno nije dobro. Svjetovno se sređuje posljedično uređenjem duhovnog, a nikako ne suprotno. Važan dio crne magije su i uroci i prokletstva. U Africi vjerojatno postoje vračevi koji mogu na daljinu uzrokovati smrt osobe …Takva magija postoji, ali nije tako česta kao što to ljudi smatraju. Uvjeren sam da nam nitko ne može napraviti ništa loše ako u sebi nismo napravili nešto loše svojim mislima, riječima ili aktivnostima. Ništa nam se neće dogoditi što nam nije suđeno. Ništa nam izvana ne dolazi što već nemamo u sebi. Suglasan sam s egzorcistima koji tvrde kako »vragu moraš otvoriti vrata«. Ako mu ih ne otvoriš svojim negativnim aktivnostima i mislima, vrag ne može ući unutra. Ako već imaš vraga u kući, moraš se upitati čime si mu to otvorio vrata? Nerazumno i beznadežno je ganjati vraga po kući i tjerati ga van jer će kroz otvorena vrata on opet ući unutra. Radije se upitajmo što sami možemo učiniti. Možda nekoga osuđujemo ili smo ogorčeni, nekome želimo nešto loše ili se ljutimo, prisvajamo nešto što nije naše ili ne prihvaćamo sve bezuvjetno iako sve mora biti baš tako kako je. Ponekad čujemo nekoga u vožnji koji kaže: »Daj bože da se taj luđak negdje razbije kako ne bi ugrožavao druge.« To je prokletstvo koje će zahvatiti i nas, a i našu djecu.

Jeste li prilikom svog terapeutskog rada naišli ikad na takav primjer?

– U svojoj praksi susreo sam dosta obitelji koje su bile »proklete«. Da se stručnije izrazim: imale su štetan program koji je vodio u propast. Nakon analize povijesti obitelji otkriven je uzrok. Tipičan primjer je jedna obitelj u kojoj su se događale nesreće. Bez vidljivog razloga propalo im je poduzeće, radnici su ih napustili … Otkrio sam kako je uzrok njihov djed za kojeg se pričalo da je imao tvornice, bio jako bogat, da je iskorištavao radnike i oštetio ih i time se već otvaraju vrata vragu. Ako te stotinu radnika svakog dana prokune zato što ih iskorištavaš time otvaraš vrata vragu. Ponekad se ljudi, u tu svrhu, obraćaju profesionalnim vračevima.

Ako spoznamo kako je u pitanju neki karmički dug ili urok, kako ga se možemo riješiti?

– Uvijek je u pitanju karmički dug, onaj koji smo uzrokovali sami ili onaj koji su uzrokovali naši preci (sinovi plaćaju dugove očeva). Način rješavanja toga je suočavanje s onim što nosimo u sebi. Gospodina iz one obitelji sam savjetovao da se, ako je njegov djed iskorištavao radnike, on počne drugačije ponašati i shvati kako je gubitak poduzeća bila posljedica zakona karme. Morao je doživjeti gubitak kako bi promijenio odnos prema sebi i obitelji i prema svemu, nakon čega se cijela obitelj počela drugačije ponašati. Stanje se odmah popravilo; najprije se to osjećalo u ozračju obitelji: popustila je napetost, stvari su se počele rješavati i ljudi su se bolje osjećali. Zapravo, morali bi biti zahvalni za to što im je poduzeće propalo jer su tako imali priliku za promjenu.

Poznato je kako različiti iscjelitelji, vidovnjaci i samozvani vračevi otklanjaju uroke za pristojne svote novca. Je li to samo zavođenje ljudi ili ipak nešto i djeluje?

– Moguće je da osoba na sebi nema prokletstvo već samo neke slabe energije koje je osobno prizvala pogrešnim djelovanjem. A zatim neki vidovnjak te energije prepozna kao crnu magiju, to ti kaže i pošalje te kući. Ti živiš s time i počneš to hraniti, dok iz toga na kraju ne postane neko biće. Time što to biće razvijaš štetiš samomu sebi. A zatim ti vidovnjak kaže kako će ti za 500 eura taj urok otkloniti. Stoga što si uvjeren kako će ga otkloniti samim tim se to i događa. Znači da pomaže, zar ne?

Što je s različitim zaštitama, djeluju li one?

– Niti jedna zaštita nije trajno učinkovita osim da se osvijestiš, promijeniš i postaneš etičan. Urok se ne može napraviti osobi koja je čista u sebi, koja ne misli loše, ne radi loše, koja ima pozitivan odnos prema svemu te u prvi plan ne stavlja sebe već cjelinu. To je najviša zaštita. Različite zaštite mogu privremeno malo pomoći da lakše dišeš, da držiš glavu iznad vode dok ne naučiš plivati. Prodavati zaštitu i govoriti ljudima kako su se sada time oslobodili crne magije je nerazumno ako se čovjek ne mijenja. To je dobar izvor zarade za sve moguće »stručnjake«, to jest prestrašiti ljude i kazati im kako imaju urok ili crnu magiju te potom raditi cirkus od prodaje skupih zaštita i izvođenja skupih postupaka. Jednom mi je došla gospođa koja je bila kod jedne takve stručnjakinje. Ta joj je kazala kako u srcu ima vraga. Tražila je 300 eura, onda joj je rekla da se jedan sat prošeće jer će ga ona odmah otkloniti. I kad se vratila zaračunala joj je još 100 eura jer su još ostale noge. To je čista istina. Moj otac je ponekad to nazivao »porezom na budale«.

Izgleda da se urocima više bave u državama istočno od Slovenije?

– U sredinama gdje je vjerovanje u uroke vrlo jako toga ima više. U Sarajevu, recimo, ima puno toga jer ljudi u to vjeruju i boje se. Islam na veliko operira demonima i džinima. Logično je da osobi pomaže stručnjak one vjere kojoj pripada. Ako je osoba katolik pomoć treba potražiti od svećenika ili egzorcista, a ako je pak musliman onda po pomoć treba ići hodži. Arhetipski je, naime, već određeno što prihvaćamo, a što ne. Naposljetku, svatko bi se mogao upitati ako se deklarira kao katolik vjernik zašto traži pomoć kod druge vjere? To, naime, znači da nema povjerenje u svoju vjeru. Poznajem gospodina koji je veliki vjernik, ali ako me ponekad kad ima poteškoće ne uspije dobiti, onda je nesretan. Ja mu kažem: »Što je s tvojim Bogom, zar ne bi ponekad Njega zamolio za pomoć?«

Musliman bi teško otišao katoličkom svećeniku po pomoć. Za one muslimane koji su zaista vjerni njihova je vjera način života. Kod nas ljudi vjeru uzimaju više kao nešto što mora biti, ponekad čak i zbog drugih.

Koji su uzroci što vragu otvaramo vrata? Odakle dolaze negativne misli i aktivnosti?

– To prije svega izvire iz nerazumijevanja o načinu djelovanja ovog svijeta, iz nerazumijevanja kako smo i duhovna bića, kako ne živimo samo u tijelu već i u osjećajnom, mentalnom i duhovnom svijetu. Kada sve to zaniječemo i kada nas vodi samo logika koliko ćemo zaraditi i steći i slično, djelujemo na nižim nivoima svijesti. Za te je ljude važno samo da oni imaju; hoće li imati susjed ili ne, to je susjedov problem. Potom su tu još razni podsvjesni uzorci: osuđivanje, zavist, različite vrste zlostavljanja od strane naših roditelja, predaka, kolektivne svijesti. To nas pogađa onoliko dugo dok ne preuzmemo odgovornost za svoj život. Kad jednom počnemo aktivno djelovati, a ne prepasivno, kad počnemo djelovati onako kako je Isus djelovao – onako kako je mislio da treba iako mu se okruženje suprotstavljalo i osuđivalo ga – onda okruženje na nas više ne djeluje, odnosno njegov utjecaj se smanjuje. Dok smo pasivni i dozvoljavamo da nas drugi guraju i odazivamo se svuda gdje društvo želi, to nismo više mi već živimo životom nekog drugog.

Marjan Ogorevc smatra kako simptomatsko energetsko liječenje dugoročno osobi šteti jer ne otkriva uzrok oboljenja

Poznati ste po svojoj radikalnoj tezi kako simptomatsko energetsko liječenje osobi šteti jer ne otkriva uzrok oboljenja.

– Često navodim ovaj primjer: nekoga boli želudac, a razbolio se zato što je pun osude i na poslu s rukovoditeljem i suradnicima zapada u svađe. Medicina mu može pomoći na svoj način što, naravno, nije ništa pogrešno. Prosječan bioterapeut će ustanoviti smetnje u djelovanju čakri, slab protok energije, možda otkriti neka bića i elementale, te će u neznanju o uzroku teškoća otklanjati slabe energije, regulirati čakre njihalom ili nekim drugim postupkom. Dobar bioterapeut će potražiti uzrok i upitati ga kako je na poslu, u obitelji, s prijateljima, ljuti li se ili je ožalošćen i slično. Kad otklonimo uzrok sve se energije same izreguliraju i posljedično tome sve se otkloni. To je kao da netko vozi auto s prljavim staklom i svaki čas može sletjeti u jarak. Da mu netko svaki dan očisti staklo i izvuče ga iz jarka nije dovoljno, mora sam shvatiti da mora očistiti staklo …

Otkriće uzroka bolesti još ne jamči ozdravljenje?

– Stvari se događaju po inerciji i zbog onoga što donosimo iz prošlosti. Ljudi bi voljeli imati samo jedan uzrok: kad to razriješim, razriješiti ću sve svoje poteškoće. Ali to ne ide samo tako. Potrebno je cjelovito promijeniti odnos prema samomu sebi, prema okruženju, svemiru, Bogu, biti stalno usmjeren na dobro, u bezuvjetno prihvaćanje i ljubav. Moramo se početi pitati što možemo dati, a ne što možemo dobiti. Kad to općenito promijenimo to znači da idemo u pravom smjeru i postaje nam sve bolje i bolje.

Što savjetujete ljudima, kako da si sami povećaju rezerve vitalne energije i pri tome ne ovise o drugima?

– Ovdje nisu u pitanju rezerve vitalne energije već cijeli protok kroz sva energetska središta tijela. Svako dovođenje i odvođenje energija i umjetno reguliranje energija nema smisla. Energiju dobivamo podizanjem svijesti i povezivanjem sa svemirom, s božanskim. Što sam na višoj razini i što imam više razumijevanja to više imam energije. Jedini trajni i smisleni način dobivanja energije je povećanje bezuvjetne ljubavi prema cjelini, svemiru, Bogu. Posljedica toga je viši nivo energije. Za tako nešto nije dovoljno znanje već je potrebno razumijevanje i način života. Svaki dan moraš raditi na tome da postaneš bolji. I onda imaš sve više i više energije. Ako radim gluposti, a netko mi svaki dan »čisti energije«, radi terapije s viskom i dovodi dodatnu energiju, ako imam energetski generator, ako sjedim ispod neke »čudesne piramide« sve to nema smisla. To je kao da od suvozača očekuješ da će te tako dobro voditi da nećeš trebati gledati cestu. Možemo se i upitati kakvo je zdravstveno stanje onih koji to rade za njih, zašto se razbolijevaju, umiru, zašto si ne mogu sami pomoći? Ovdje nešto nije u redu, zar vam se ne čini?

Kako da uspostavimo kontakt s izvorom, Bogom, Svemirom?

– Najprije je potrebno razumijevanje na koji način svijet djeluje; da postoji neko više biće koje sve to regulira i ima svijest. Morali bi težiti tome da se združimo s tim bićem. Ako si u katoličkoj vjeri i ako živiš u skladu s tom vjerom možeš doći u dodir na taj način. Unutar deset zapovijedi nalaze se sve potrebne vrijednosti. Tako gledajući može se reći kako su sve vjere u pravu kad ukazuju na štetnost bioenergetičara jer otklanjaju teškoće, a ljudi ništa ne čine kako bi se povezali s izvorom. Važna je svakodnevna praksa. Mora se pronaći vrijeme suočavanja sa samim sobom, primjerice provesti vrijeme sam u tišini. Dok gledaš televizijsku seriju, dok trešti radio i dok je kuća puna ljudi nemaš vremena suočiti se sam sa sobom. Potrebno je promijeniti svoj odnos prema svemu. Prije svega posebno je važno da se počneš pitati što mogu dati, a ne što mogu dobiti. Time se proces automatski okreće. Ja osobno svako jutro, pored još i nekih drtugih stvari, vrlo jasno i iskreno kažem: »Kao biće na svim nivoima postojanja se sa svim znanjem, svim sposobnostima, svime što me okružuje bezuvjetno se predajem božanskom – apsolutnom, neka djeluje po meni i preko mene«. Zamolim za to da bezuvjetna ljubav prema Bogu – Apsolutu postane moj cilj, moja sreća i zadovoljstvo.

Zašto neki uvijek nailaze na terapeute koji im ne pomažu?

– Uvijek dolaziš onom terapeutu kojemu si dorastao. Oni koji za terapeute govore kako su nekorisni i štetni dolaze baš takvom terapeutu. Oni koji imaju dobro mišljenje o terapeutima nalaze dobrog terapeuta. Ako netko naleti na ljude koji ga iskorištavaju to je stoga jer to ima u sebi. Slično privlači slično. Žrtva uvijek nalazi napadača; kako iznutra tako i izvana. Ako samog sebe osuđujem, ne cijenim se, agresivan sam prema sebi, ne priuštim si odmor, previše radim, prenajedam se i slično, naravno da od drugih ne mogu očekivati da će imati dobar odnos prema meni. I drugi će mi govoriti kako sam beskoristan. To primjećujem prije svega kod žena.

Kako možemo razlikovati slabog od dobrog iscjelitelja?

– Uloga pravog terapeuta je da vam pomogne otkriti uzrok teškoća te da razgovorom zajedno dođete do zaključka kako bi bilo najbolje djelovati u buduće, a bioenergetičar pri tome osobu »energetski podupire«. Nikad ne bih za određenog iscjelitelja kazao da je dobar ili slab. Načelno, možemo kazati da su dobri oni koji nam pomažu naći uzrok, osvijestiti ga, koji nas usmjeravaju na promjenu života i potiču da nešto i sami učinimo, a ne dozvoljavaju da se stalno obraćamo njima za pomoć. Slabi su oni koji tvrde kako oni iscjeljuju, kako preuzimaju bolest, kako nas štite od lošeg i uvjeravaju kako smo sada čisti. Nekorisni su oni koji ne pronalaze uzrok, reguliraju energetske tokove, čiste, otvaraju i zatvaraju čakre. Čakra se otvara onda kada sa svojom svjesnošću dođemo na taj nivo. Ako je netko silom otvara može čak biti i štetno. Ljudi koji se time bave ne poznaju dublje anatomiju duha, ne znaju kako se to događa. Nešto nauče na vikend tečajevima, onda time vračaju, a ljudi im za to još i plaćaju.

Kad govorimo o magiji ljudi većinom misle na obrede i vračarske magijske formule kojima magovi svjesno utječu na tijek događaja i mijenjaju ljude.Pretpostavljamo kako se terapeutima koji nepravilno rade, možda samo zbog novca, to karmički vraća?

– Čim nešto radiš umjesto drugog to onda prerađuješ. Sveci to teoretski mogu učiniti jer su toliko čisti da to mogu preraditi. Terapeuti se moraju pridržavati načela da sami ništa ne čine već da osoba sama čini. Za to može biti više načina: to je možda homeopatija koja osobi pomaže osvijestiti uzorke, mogu biti Bachove cvjetne kapi, ili samo analitički pristup. Nije nužno da to mora biti karmička dijagnostika. Ona se temelji na neposrednom ulazu u biopolje. Onaj tko nema sposobnost čitanja biopolja može, ako je recimo psihoterapeut, analitičkim načinom, razgovorom, pravilnim pitanjima ustanoviti gdje osoba griješi.

Onda, znači, vi ne tvrdite kako je karmička dijagnostika najbolji i jedini učinkovit način za dugoročni uspjeh kod liječenja?

– Nijedna metoda nije sporna, niti jedna. Sve su dobre, važan je samo način na koji ih koristimo. Ako se pri tome držimo određenih smjernica – ne zabadaj se u nepotrebno; ne čini nešto na što osoba nije pripremljena; usmjeravaj osobu na promjenu načina razmišljanja, življenja, djelovanja, rad na sebi – svaka je metoda dobra. Važno je pridržavati se svojih sposobnosti i nadležnosti. Nerazumno je zabadati se kao terapeut u područje medicine jer možemo načiniti puno štete. Nismo osposobljeni za neke stvari, ne znamo dijagnosticirati … Možemo postaviti energetsku dijagnostiku, ali tko nam garantira kako ćemo kod, primjerice, bolova u trbuhu prepoznati upalu slijepog crijeva? Moramo biti svjesni kako smo samo kotačić u sistemu, kotačić koji u jednom dijelu pomaže, usmjerava, djeluje preventivno, u smislu osvješćivanja …

Poznat vam je i sibirski šamanizam?

– Bio sam kod tuvinskih šamana u Sibiru, na mongolsko-sibirskoj granici gdje se miješaju utjecaji mongolske i tibetanske kulture te različitih vjera, budizma i pravoslavlja. Za sve je karakteristično prihvaćanje šamanizma bez obzira na pripadnost vjeri. Ti šamani nisu nekakvi cirkusanti već ljudi koji stvarno znaju, imaju uvid i koji su sposobni svojom svjesnošću putovati u različite svjetove i pronaći uzrok. Oni tvrde kako pronalaze lošeg duha. Loš duh stvaramo nepravilnim životom, ljutnjom i nepoštivanjem drugih. Šaman čovjeku kaže – ti si bolestan jer imaš lošeg duha i ja ću ti ga pomoći otjerati i to se i dogodi. Šamani su posrednici između neba i zemlje i mogu putovati u različite svjetove. Žene šamanke u Sibiru su jedine žene u toj vrlo patrijarhalnoj zajednici koje su potpuno ravnopravne s muškarcima. Šamani u obred ulaze – obično s bubnjanjem ili s opojnim sredstvima (ona se u tom južnom dijelu Sibira ne koriste), pjevanjem, izgovaranjem magijskih riječi – u ekstazi i u tom stanju povećane svijesti ulaze u sva područja: u donje i gornje svjetove.

Što znači donji i gornji svijet u njihovoj tradiciji uspoređujući s našom kulturom?

– Donji svijet je svijet mrtvih i svijet loših duhova, u našoj bi ezoterici to nazvali astralnim zemaljskim svijetom sa svim nerazumnostima, agresijama i svim onim čime si ljudi štete i što nije dobro za njih. Gornji duhovni svijet je čist i ne miješa se u naš život osim ako ga ne zamolimo. Kod nas se bića iz duhovnog svijeta nazivaju anđeoskim bićima, uzašlim majstorima i slično. U donjem svijetu su zli duhovi koji se miješaju i aktivno sudjeluju u našem životu. Šamani mogu komunicirati sa svim tim bićima. To radim ovdje i ja. Kad, primjerice, netko umre, a duša ostane na astralnom nivou i ometa porodicu, premjestim se u »donji svijet« i komuniciram s tom dušom. Pogledam zašto je još ovdje, ima li kakvu poruku i pomažem joj da ode iz astralnog svijeta.

Šamani to rade tijekom obreda, javno; važno je da u obredu sudjeluje cijela zajednica jer to snažno utječe na njih. Za sibirske šamane bi mogli reći da su ono što su kod nas dobri duhovni iscjelitelji. Naravno, pri tome koriste način koji je prilagođen njihovom području i kulturi.

Što mislite o suvremenim šamanima na našim prostorima?

– Čini mi se sporno što se toliko ljudi kod nas nakon nekog napravljenog tečaja proglašava šamanima. Inicijacija u šamana je zapravo vrlo stroga i znači da si stvarno bio u ekstazi i imao pristup u sve te svjetove. Oni mogu prepoznati jesi li bio iniciran ili ne. Za vrijeme mojeg boravka u Sibiru njihov vrhovni poglavar dr. Kenin Mongush Lopsan mi je vrlo jasno kazao: »Šaman se rađa.« S mojom knjigom će ljudi dobiti realniju sliku što je to šamanizam. Oni koji su kod nas preko vikend tečaja sami sebe proglasili šamanima mogli bi se nazvati drugačije, ali sigurno ne šamanima. I naši preci su u prošlosti imali šamane, vračeve. Imali su i narodno liječenje koje je zatrto. Vrlo brzo bi mogli ustanoviti kako je sve ono što nekritički uzimamo od drugih bilo prisutno i na našim prostorima.