Homeopatija i medicina
siječanj 22, 2017
Psihokibernetika Esena
siječanj 22, 2017

Izvantjelesno iskustvo

Darja Cvek Mihajlović, učiteljica na Duhovnom univerzitetu u Ljubljani istražuje izvantjelesna iskustva nakon dramatičnih osobnih iskustava
(Andreja Paljevec iz časopisa Misteriji)

Dar izvantjelesnog iskustva dan je svim ljudima?

– Izvantjelesna iskustva koja ljudi doživljavaju od davnina, znanost još nije uspjela objasniti. Ljudi s iskustvom tik do smrti opisuju kako su se uzdigli iznad svog tijela i promatrali ga, neki govore o letenju čudesno lijepim astralnim predjelima, drugi se odvajaju od fizičkog tijela i odlaze na neko stvarno mjesto gdje promatraju događanja. Darja Cvek Mihajlović, učiteljica na Duhovnom univerzitetu u Ljubljani, prije nekoliko godina doživjela je spontano izvantjelesno iskustvo što ju je potaklo da, u suradnji s Međunarodnom akademijom za svjesnost u Londonu, dublje istraži tu pojavu o kojoj piše i knjigu čiji se izlazak upravo očekuje.

Možete li opisati svoje izvantjelesno iskustvo?

– Opisano je u mojoj knjizi o reinkarnaciji Živimo li samo jednom? izdanoj prije dvije godine. Izvantjelesno iskustvo došlo je spontano, nehotice, tijekom meditacije. Tijelo je obamrlo i osjećala sam kako idem u vis… Odjednom sam se našla izvan tijela, u svjetlosti. Kroz otvor nalik tunelu ugledala sam svog godinu i pol starog sina koji se upravo tada nalazio na čuvanju kod mojih roditelja. Nakon tog iskustva sam se vratila. Nekoliko je trenutaka trajalo dok nije došlo do spajanja između tijela i svijesti; polako sam dolazila k sebi. Pitala sam se zašto mi se to dogodilo u meditaciji. Kad sam otišla po sina kod roditelja saznala sam da je imao povišenu temperaturu i da je ponovno izbila alergijska reakcija tako da smo morali potražiti liječničku pomoć. Kao da mi je nešto željelo poručiti i pripremiti me iako to u tom trenutku nisam znala. To me potaklo da počnem istraživati što je to što aktivira takva neobična iskustva. O tome sam već štošta znala, imala i neka iskustva povezana s fenomenom izvlačenja svjesnosti, a njihova dublja svrha ostajala je skrivena.

Što najčešće aktivira izvantjelesne doživljaje?

– Ono što kod tih pojava ostaje tajnovito i misteriozno je prava svrha tih iskustava, zašto se čovjeku izvantjelesno iskustvo dogodi upravo u određeno vrijeme. Pokušala sam odrediti unutarnje čimbenike kao što su psihološko stanje, misli, životno razdoblje, prošla iskustva kao vanjske čimbenike u kojima se takva iskustva događaju. Istraživanja su pokazala kako je većina ljudi doživjela nadosjetilna iskustva kod kuće, u krevetu, u mirnom okruženju. Bili su opušteni i zdravi i nisu bili pod utjecajem nekih lijekova, stimulansa ili droge. Poneki su to stanje doživjeli u izvanrednim okolnostima kao što su na primjer porod, slabokrvnost, pomanjkanje kisika u krvi, jaka bol, šok. To su intenzivni vanjski čimbenici koji aktiviraju događanja. Još uvijek ostaje pitanje zašto se to događa upravo u određeno vrijeme i s kakvom svrhom.

Mijenjaju li se ljudi nakon takvih iskustava?

– Obično takva iskustva ostavljaju jak dojam. Osoba mijenja svoj stav i počinje drugačije gledati na sebe i na život. Spoznaje da nije samo fizičko tijelo, da je svijest ono što oživljava tijelo. Kod buđenja duhovnog identiteta počinju se postavljati pitanja kao što je na primjer: »Tko sam ja kao biće svjesnosti?« Različiti čimbenici utječu na to da se osoba probudi i da se ne vrti iznova i iznova u istoj rutini što se uistinu vrlo lako može dogoditi.

Je li se i vama nakon tog događaja promijenila percepcija svijeta?

– Prije toga sam štošta znala, ali samo teoretski. Znala sam da nismo samo tijelo već i da postoji nešto više. To sam iskustvo imala i prilikom meditacije s kojom sam započela kao osamnaestogodišnja slušateljica na Duhovnom univerzitetu. Ali drugačije je kad doživiš da je tijelo uistinu samo ljuska, odjeća. Da je to nekako tako kao ruka i rukavica; ruka oživljava rukavicu. Tada sam dobila drugačiji pogled na sebe i širinu svjesnosti u koju je uključena i intuicija. Počela sam više vjerovati u život i u to da postoji neki dublji smisao svega što se događa.

Jesu li izvantjelesna iskustva dokaz da se u čovjeku nalazi neki duhovni element koji je, nasuprot tijelu, vječan?

– Svijest, možemo je nazvati i duša, je vječna. Pored fizičkog tijela čovjek ima i suptilnija energetska tijela, a ključna je svijest koja se izražava kroz nju. To je ono što ostaje. Svijest je neko najdublje bivstvo čovjeka sakriveno u duhovnom srcu koje ima još i svoje dubine. Susrećemo se s onim što nam je najbliže i prodiremo sve dublje te spoznajemo sebe kao šire biće s bezbrojnim potencijalima i mogućnostima. To se kasnije vidi u iznimnim okolnostima kad se osoba pita od kuda joj moć da je mogla uraditi određenu stvar. Negdje je izvor. S ezoteričnog pogleda to je dublje u nama samima, s one strane osobnosti, s one strane misli, osjećaja i tijela. Psiholozi bi to nazvali transpersonalno, meditanti pak transcendentalno.

Izvantjelesna iskustva često se događaju i za vrijeme spavanja. Kako možemo razlikovati astralna putovanja od snova?

– Jedan način istraživanja izvantjelesnih iskustava su energetske vježbe. Kad smo u budnom stanju i opušteni možemo se određenim vježbama dovesti u stanje koje omogućava takvo iskustvo. Drugo područje gdje se to može isprobati su snovi. Budno sanjanje se razlikuje od običnog sanjanja. Snova se sjećamo ujutro, obično samo nekih dijelova. To nam govori da nema kontinuiteta svijesti jer se ne sjećamo faze prijelaza iz budnog stanja u stanje sanjanja. I kad se budimo, ne dolazimo u budno stanje s punom svjesnošću o noćnom, već nam se čini kao da je nešto odrezano te se budimo i pokušavamo sjetiti se snova. U suprotnosti s tim, budno ili lucidno sanjanje znači da u snovima znamo da sanjamo i sa snagom svijesti usmjeravamo noćne događaje. Isto kao i danju tako je i noću lucidnost svijesti različita. Ako smo kod sanjanja potpuno svjesni, a to se može postići vježbom, onda možemo usmjeriti događaje. Za cilj možemo odabrati da želimo pogledati neki događaj. To iskustvo se najčešće povezuje s izrazom «astralno putovanje». Zatim su tu iskustva lebdenja, svjetlosti, slobode, susreta s ljudima koji su već umrli. Kad smo u svjetlosnom tijelu imamo širu svjesnost, slobodu i više mogućnosti. Kad imamo to iskustvo ili kad dopuštamo mogućnost da svijet energija postoji, da nismo samo ono što percipiramo osjetilima, tada možemo iskusiti i takve stvari. Bez sumnje postoji više svjetova koji mogu koegzistirati. Ljudi doživljavaju neobične pojave posvuda po svijetu. Izvantjelesna iskustva imaju ljudi svih životnih dobi, oba spola, s različitom izobrazbom, vjerom, društvenim statusom… Nema pravila. To nam govori kako je ta sposobnost dana svim ljudima.

Postoji li kakva jednostavna tehnika koja nam pomaže doživjeti nadosjetilno iskustvo?

– Važna je fizička opuštenost, da temeljito i duboko opustimo fizičko tijelo, slično kao kada idemo spavati i kad se »isključimo«. Dobro je da se ne opterećujemo brigama, a istodobno je potreban neki misaoni tonus, neka namjera u pozadini, da želimo iskusiti tu slobodu svijesti. Postupno se razvija i osjećaj za energije kako bi iz fizičkog osjeta tijela prešli u fini energetski svijet i dobili osjećaj za energetsko vibriranje svega. Postoje različite tehnike i metode. Ne postoji samo jedna koja bi osiguravala uspjeh jer je svaki pojedinac drugačiji. Različite su vježbe, na primjer vježbe disanja, zadržavanje disanja ili kumbhaka koje bi trebale biti vođene. Vrlo su učinkovite i vizualizacijske tehnike. Recimo da vrlo živo zamislimo kako stojimo uz svoje tijelo i pokušamo se projicirati u njega. Zato o tome govorimo kao o projekciji svijesti. I zvuk može pomoći osjećaju lebdenja kao da smo u otvorenom svemiru, recimo zvuk tibetanskih zdjela, gonga itd. To su posebni zvuci koji utječu na svjesnost, a sve opet ovisi o čovjeku na što će reagirati.

Mogu li astralna putovanja biti opasna? Je li moguće da se čovjek više ne može vratiti u svoje tijelo?

– S astralnom projekcijom su povezani mnogi strahovi. U prošlosti je to bilo još više tabuizirano nego li danas. U pozadini je strah od nepoznatog. Ipak, stvari djeluju tako da nije moguće ne vratiti se osim ako je u pitanju istinska smrt. Fizičko i svjetlosno–astralno tijelo su tijekom astralne projekcije povezani srebrnom niti. Ta veza ostaje i osoba koja ima to iskustvo vraća se natrag. Drugo je pitanje kakav je povratak u tijelo. Može biti neprijatan, ali nikad nije tako strašan da osoba ne bi mogla preživjeti.

Mogu li ljudi nakon takvih putovanja izgubiti dodir s realnošću?

– Dobro je znati što radimo i imati vodstvo ili nekoga tko ima više iskustva jednostavno zato što je granica između mašte i istinskih unutarnjih doživljaja vrlo tanka. S druge strane može se dogoditi, ako u takvo iskustvo uđemo s neprikladnom vibracijom, da se i tamo susretnemo s odgovarajućom vibracijskom situacijom. Zato je potrebna priprema da budemo vibracijski u što višem stanju: mirni, bez uznemirenja, očekivanja i bez stresa. Preporučuje se da prije takvih vježbi ne pijemo kavu, alkohol, čaj, da o drogama niti ne govorimo. Prije pokusa astralne projekcije ne bi trebali gledati nasilne filmove, ne bi se trebali prepirati i ne bi trebali biti pod utjecajem jakih emocija. Mirno stanje uma je nužno.

Poznato je da upravo droge aktiviraju astralno putovanje i šire svijest?

– Droge su okidači, aktivatori, a utječu i na svijest. Možemo doživljavati iskrivljeno, slično kao kod sanjanja.

Izvodite li astralna putovanja na nekom seminaru na Duhovnom univerzitetu?

– Na Duhovnom univerzitetu na smjeru Praktikum intuicije držimo poseban trodnevni seminar posvećen vježbi kontinuiteta svijesti. Čovjek se pri tome susreće sa svojim ograničenjima. Polako ta ograničenja pomičemo. Kod toga se već štošta lijepog dogodilo. Potrebna je usuglašenost među ljudima i prisutnost odgovarajućeg energetskog polja. Kod rada u grupi učinak je veći. Na seminaru u Portugalu, koji sam držala prošle godine, u dvorani nas je bilo četrdesetak i kad sam ušla u prostor upravo sam osjetila kako me moje energetsko polje fizički potiskivalo dolje, a svijest dizala gore.

Jesu li znanstvenici već počeli istraživati tu pojavu?

– Jedan od njih je Olaf Blanke, neurolog, koji je iscjeljivao pacijenticu s epilepsijom. Kad su je liječili u bolnici stimulirali su joj određene centre u desnoj polutki mozga nakon čega je opisivala kako je lebdjela i promatrala svoje tijelo. To je pokrenulo val znanstvenih istraživanja usmjeerenih na reakcije je događa mozgom. Postoji i slučaj osobe koja je ležala i doživjela izvantjelesno iskustvo, a pri mjerenju moždanih valova nisu primijećene nikakve posebnosti. S medicinskog stajališta ne događa se ništa posebno iako čovjek nešto doživljava. To znači da je svijest neovisna od mozga. Izvantjelesno iskustvo se događa i ljudima koji dožive iskustvo tik do smrti, a elektroencefalograf, koji mjeri njihove moždane valove, pokazuje ravnu crtu. No, kad se osoba vrati nazad, opisuje događaje kao što je na primjer razgovor liječnika ili ljudi u susjednim prostorijama. Znanost je kod takvih iskustava još jako nemoćna.

Može li se iz toga zaključiti da svijest nije locirana u mozgu?

– Postoji znanstvena struja koji svijest povezuje samo s biokemijskim procesima u mozgu. Puno toga nam govori da to baš i nije tako da postoji neka veza, a da istodobno svijest može biti neovisna i prebivati u finijim sferama iako funkcije tijela ostaju očuvane. Prema tome, to je vrlo prirodno iskustvo. I da zaključimo pitanjem – kad idemo spavati, gdje odlazimo kao bića svjesnosti? Puno toga bi bilo drugačije kad bi ljudi bili svjesniji da postoji još nešto više.