Theta optimalizacija životnih mogućnosti
siječanj 22, 2017
Aromaterapija
siječanj 22, 2017

Keltska igra u kamenu

Razgovarali smo s varaždinskim skulptorom Sinišom Hehetom koji svoje forme stvara trenutačnim nadahnućem i to u našem autohtonom kamenu vinicitu

Koliko si star, koliko se dugo već baviš skulpturom i koliko izložaba imaš?

– Rođen sam 18.7.1971. godine i oduvijek me je fascinirala umjetnost i rad rukama. Počelo je crtanjem, skiciranjem, obradom drveta, izradom uporabnih i umjetničkih predmeta od glinamola, aranžiranje kamena ili drveta uzetog iz prirode suhim cvijećem. Oduvijek imam potrebu stvarati rukama. Prelazio sam iz medija u medij ali me to nije zadovoljavalo sve do upoznavanja kamena vinicita. Njega obrađujem već 8 godina. Do sada sam imao dvije samostalne izložbe, a kao član Likovnog Udruženja Varaždin (LUV) sudjelovao sam u nizu skupnih izložaba te u nekoliko likovnih kolonija.

Kada i kojim povodom si osjetio poriv za klesanjem? Jesi li si ikada bavio umjetnošću?

– Radio sam kao tonski snimatelj na HRT-u i Varaždinskoj televiziji te se čestim izlascima na teren nalazio u društvu umjetnika na likovnim kolonijama. Na jednoj takvoj koloniji dogodilo se „prepoznavanje“. Tu sam upoznao klesara i kipara Minđeka Ludvu koji je s takvom lakoćom i brzinom radio skulpture u kamenu vinicitu da je to izazvalo kod mene fascinaciju. Drugi dan sam posjetio kamenolom u Vinici, uzeo svoj prvi kamen i za mene on postaje novo otkriće i moj izbor.

Zašto si izabrao kamen vinicit? Kako priroda materijala utječe na tvoju tehniku rada?

– Vinicit je moj izbor jer dozvoljava brzinu, ali traži pažnju, svjesnost i ljubav. Dozvoljava brz rad i brzu materjalizaciju trenutnih ideja i stanja u kojima se nalazim. Svojom mekoćom i formama koje tako nastaju daje ljepotu ugodnu oku pogodnu za bilo koji dom ili prostor.

Mnoge skulpture nose simbolično značenje povezano s duhovnim poput križeva, keltskih križeva? Postoji li neki razlog zašto radiš takve skulpture?

– Jedna od mojih izložbi ima naziv „Keltska igra u kamenu“. U to vrijeme počinje jedno moje unutrašnje propitivanje o samom bitku, smislu života i smrti. Postajem fasciniran keltskim motivima u kojima dominira neprekinuta nit. Ta nit koja se provlači kroz keltske križeve i pletere predstavlja ljudsku dušu kao dio božanskog koja se u zatvorenom krugu neizostavno vraća svojem izvoru. Kroz proces ponovnih rađanja duša se oslobađa od akumuliranih i naslijeđenih nečistoća dok konačno ne postigne cilj savršenstva. Kroz ovaj ciklus klešući nit koja je zatvorena sama u sebe ponirem u sebe i sa pažnjom materjaliziram svoje probleme i povezujem se sa samim sobom.

Dio tvoga stvaralaštva posvećen je i klesanju apstraktnih forma. Pronalaziš li inspiraciju za te oblike negdje npr. u prirodi ili ih stvaraš spontano?

– Dio mog stvaralaštva su i apstrakne forme. Jako volim taj način rada. Uzmem komad kamena i inspiracija dolazi trenutno, forme dolaze trenutno, lomovi dolaze trenutno. Nema ničega, samo ja i kamen. To je na neki način igra. Vinicit je mekan i moja akcija je brza, i reakcija je brza ako kamen pukne nepredviđeno. Samo iskoristim novi lom i nastavim dalje. Igra. Spontanost. Forme koje tako nastaju su fantastične i mene oslobađaju sputanosti a kad neko to prepozna kao „oku ugodno i lijepo“ moje srce je zadovoljno i mirno.

Osim estetskih tvoje skulpture imaju i praktičnu namjenu…

– Trudim se da moje skulpture imaju i praktičnu primjenu pa obično i sam sebe nasmijem kako svaku formu pretvaram u svijećnjak. Svjetlo i vatra oduvijek imaju veliku ulogu u mojem životu. Ne palimo svijeće samo za mrtve, palimo ih za romantičnu atmosferu, palimo ih da osvježe prostor svojim mirisom, za molitve, želje… i ako je svijećnjak dizajnirani rad u kamenu tim bolje. Volim svjećnjake i rado ih poklanjam a od srca ugraviram i pokojeg anđela.

Još jedna stvar koju radim su i logotipi firmi (poduzeća, udruga, kafića) u kamenu. S vremenom sam naučio da me kamen „sluša“ i nije mi problem napraviti reljefe koje onda pretvaram u samostojeće skulpture koje uljepšavaju prostor naručitelja.