Psihokibernetika Esena
siječanj 22, 2017
Put u prošle živote
siječanj 22, 2017

Njemački Zen majstor

Dorin Genpo Zenji, njemački Zen majstor govori o tradiciji zena i osobnim duhovnim iskustvima

Intervju vodio: Darko Mesek

Možete li nam reći nešto o sebi i o poslu kojim se bavite?

– Moje ime je Genpo Döring, oženjen sam sa Toshiko Miyazaki, imamo troje djece, živimo u Zen samostanu Shoboji u Dinkelsherbenu pokraj Augsburga u Njemačkoj. Sa 17 godina posao sam budist, studirao sam u Zen samostanu u Japanu a sada vodim Hakuin Zen udrugu.U moj posao spadaju dušobrižničke aktivnosti za članove budističke zajednice i ostale ljude koji traže pomoć. Na pozive zainteresiranih ljudi vodim meditacijske seminare, držim predavanja o budizmu te se intenzivno angažiram u međureligijskom dijalogu. Također radim u predsjedništvu krovne svjetske udruge budista (WFB) te krovne udruge njemačkih budista (DBU).

Kako ste došli do Zena?

– Kada sam sa 9 godina trebao ići na prvu pričest, počeo sam postavljati pitanja. Na moja pitanja tražio sam odgovore u različtim religijama, ali nigdje nisam našao prave odgovore. Tek kada sam se počeo baviti sa budizmom, našao sam odgovore. Na pocetku je to bio Palibudizam koji se temelji na originalnim govorima osnivača Buddhe, nakon toga prakticirao sam u sistemu tibetanskog budizma te sam napokon u mojim putovanjima došao do Japana. Tu me je Zen najviše privukao. Konačno, našao sam prisup u Zen samostane i majstore. Od 1977. vježbao sam Soto-Zen, a 1984. sam prešao u Rinzai-Zen. Tu se osjećam kao kod kuće.

Možete li u kratkim crtama objasniti što je Zen?

– Zen znači meditacija. Zen je meditacijska škola budizma. No, meditacija nije nešto samo za budiste i nije ograničena na budizam. Svatko može vježbati meditaciju. Vježbanjem meditacije Zen vodi ka samospoznaji i buđenju u istinskoj humanosti.

Zen je dakle jedna od Škola budizma. Možete li nam to malo bolje objasniti?

– Kada je princ Siddharta prije ca. 2600 godina u Indiji doživio prosvjetljenje, sjedio je u meditaciji (prekriženih nogu). Prije toga isprobao je različita učenja i metode koje je na kraju odbacio. Buddha je otkrio da je meditacija metoda koja je pogodna za rješavanje osobnih problema, ali i za dobivanje odgovora na egzistencijalna pitanja te da otvara put ka sreći i miru.

Kako se je budizam održao do današnjeg dana iako u njemu nema dogmi niti vrhovnih svećenika koji si uzimaju pravo da ispravno tumače učenje?

– Buddha je ostavio učenje koje je jasno i bezvremensko. Buddhino učenje je put školovanja duha i u tom smislu je vrlo znanstveno i logično. Tko se bavi sa Budhinim učenjem ili želi biti budist ne mora ni u što vjerovati, ni u što što drugi propisuju ili što drugi tvrde. Tko se bavi Buddhinim učenjem stalno je pozvan da ga preispituje i isprobava. Tako se je učenje održalo tijekom mnogih godina. Mnogi ljudi koji su se osvjedočli u istinitosti i praktičnoj primjenljivosti Buddhinog učenja pa su prenosili znanje na druge ljude. Tako postoje u budizmu mnoge linije tradicije koje se pozivaju direktno na Buddhu.

Vi ste završili tradicionalno školovanje u Enpukuji Zen samostanu u Japanu. Kakvo je bilo Vaše Zen školovanje?

– Tijekom mojeg boravka u Enpukuji samostanu završio sam tradicionalno školovanje za Zen svećenike. Postoji test kod ulaska u samostan, vrijeme novicijata i strukturirani dnevni život s dnevnim poslovima kao i školovanje za Zen svećenike u teoriji i praksi. To je bilo jako intenzivno razdoblje koje u životu ne želim zaboraviti.

Za mnoge ljude je „prosvjetljenje“ pojam vezan za budizam. Što je u budizmu prosvjetljenje?

– Prosvjetljenje znači „pogled u vlastito biće“ i gledanje stvarnosti onakva kakva ona je. To nije jednostavno i potrebna je odgovarajuća vježba. Onaj tko je spoznao sebe, taj može i druge bolje razumijeti i promijenit će svoje ponašanje. Onaj tko je imao uvid u srž krajnje stvarnosti počinje za sebe i druge pozitivno djelovati. Prosvjetljenje je oslobađanje od požude, mržnje i neznanja.

Radi se dakle o pitanju iskonske ljudskosti. Zar ne?

– Što je čovjek? Odakle on dolazi? Kamo ide? Zašto je sve takvo kakvo je? Zašto uzrokuju ljudi toliko problema i patnje? Ako je već čovjek obdaren razumom i smatra se za vrhunac evolucije, zašto se onda ponaša tako kratkoročno i destruktivno? Kada se ljudi okrenu istinskoj ljudskosti i kada potisnu naš individualni i kolektivni egoizam, tada će svijet ponovo biti raj na zemlji.

Kako je to biti „prosvjetljen“? Je li to kraj svega?

– Iskustvo prosvjetljenja dolazi tek nakon poništenja požude, mržnje i zasljepljenosti, što vodi k oslobađanju od samsare. No, kada se u trenutku prosvjetljenja naši duhovni otrovi neutraliziraju, tek tada počinje pravi posao. Tek smo tada u stanju ispravno se ponašati.

Što je to samsara? Je li to „stanje“ prosvjetljenjem poništeno?

– Samsara je vječno kruženje bivanja i ne-bivanja, postojanja i nestajanja. Samsaru ljudi doživljavaju kao bolnu i nezadovoljavajuću. Onaj tko je spoznao što je samsara, taj se je može i osloboditi. To oslobođenje se ne dešava negdje i nekada na nekom drugom mjestu ili u dalekoj budućnosti već sada u ovom životu, ovdje na zemlji. Naše djelovanje pridonosi tome.

U Istočnoj Aziji označavaju mnogi ljudi duhovne vježbe kao „put“. Što se time misli?

– Put vodi ka cilju. Ali, ispravno je također i: put je cilj. Ne postoji ništa što se stalno ne mijenja ili što nije podložno prolaznosti. Sve što postoji nema neku nepromjenljivu „jezgru“. Tako si i čovjek ne bi trebao umisliti da zato jer pripada nekoj vjeri ili konfesiji, da je time sve razjašnjeno. „Prema Vašim plodovima ćete se prepoznati“. Dakle, na putu postoje mnoge prepreke koje je potrebno nadići, potrebno je rješiti različite zadatke i postići različite ciljeve. Nitko nije savršen samim time što je donio neku odluku ili prisustvovao nekoj ceremoniji. Tek kada se osoba posveti svojim zadacima i kada se ponaša u skladu sa svojim uvidima, može postati ono što u stvari je.

“Put” možemo dakle prakticirati i prije „prosvjetljenja“?

– Ako bismo s traženjem, vježbanjem, učenjem, promjenama, poboljšanjima i pozitivnim ponašanjem počeli tek nakon doživljenja prosvjetljenja, tada bismo morali vječno čekati na oslobođenje od patnje. Sve dokle će ljudi uzrokovati patnju, morat ćemo je i trpjeti. Stoga je vrlo mudro da bez odlaganja počnemo smanjivati uzroke patnje. U budizmu “put” uvijek počinje od samoga sebe.

U budizmu se često vjeruje u reinkarnaciju. Što mislite o tome?

– To je pobožna želja ljudi. Od njihovog postanka, ljudi ne žele jednostavno živjeti i jednostavno umrijeti. Oni trebaju nešto za što bi se uhvatili. Umjesto da shvate da je važno sada i ovdje u ovome životu pozitivno djelovati i po mogućnosti uzdržavati se od stvaranja patnje, zadovoljavaju se sa obećanjima, špekulacijama i fantazijama. Ako u ovome životu radim dobro te pravedno i pozitivno djelujem, ne moram se brinuti o mojoj budućoj egzistenciji.

Što biste željeli našim čitateljicama i čitateljima poručiti?

– Hrvatska je predivna zemlja sa predivnim ljudima koji prihvaćaju izazove sadašnjosti i budućnosti. Već više godina promatram i divim se toj zemlji kako korača svojim putem i kako hrabro ide dalje rastući na izazovima koje savladava. Zbog toga se uvijek jako radujem kada me pozovete da posjetim Varaždin.