Njemački Zen majstor
siječanj 22, 2017
Promatrač i korektor sudbina
siječanj 22, 2017

Put u prošle živote

Kombinacija regresije i hipnoze daje izvrsne rezultate

Sve više je dokaza da su naši sadašnji problemi fizičke i psihičke prirode uzrokovani poremećajem čija se tajna krije negdje duboko u našoj podsvijesti. Regresoterapija je metoda oživljavanja traumatičnih situacija iz prošlih života i njihova iscjeljivanja, a hipnoterapija se zasniva na pronalaženju problema u skrivenim čvorištima uma.

Zrinka Jančić je obrazovana i komunikativna šarmantna dama iz Samobora čija svestranost pobuđuje poštovanje. Radila je kao novinarka na radiju i u tjednicima, pisac je knjige Put u prošle živote, predsjednica je udruge Zlatno slovo koja promiče odgoj i obrazovanje u duhu ljudskih vrijednosti. No zasigurno je najpoznatija kao jedna od naših najuspješnijih terapeutkinja na području alternativne medicine.
Kako biste se našim čitateljima ukratko predstavili?

– Čovjek se najteže sam određuje, no recimo da sam ja neka vrsta duhovnog savjetnika koji se koristi raznim terapijskim metodama poput regresoterapije i hipnoterapije. Provodim i neke tehnike osobnog razvoja kroz seminare i radionice poput meditacije ili disanja. Pritom je pristup uvijek individulan i stoga u odnosu na pojedinca koristim onu metodu koja je za tu osobu u danom trenutku najoptimalnija.

Znači li to da nije svatko podoban da bude podvrgnut, naprimjer regresoterapiji ili hipnoterapiji?

– Dolazili su mi ljudi koji nisu bili spremni za izazove regresije i bila je potrebna neka druga tehnika da se osoba uravnoteži, naprimjer iscjeljivanje unutarnjeg djeteta ili slično. Isto tako i kod hipnoze – kod 5 – 10% populacije učinak hipnoterapije je minimalan ili čak nikakav. Razlozi za to se mogu kriti u nepovjerenju klijenta prema terapeutu i metodi, ali isto tako u nekim njegovim specifičnim mentalnim osobinama.

U svojoj knjizi Put u prošle živote, regresoterapiji pristupate s vrlo osobnog, iskustvenog aspekta?

– Ideja o pisanju takve knjige iznikla je iz potrebe da se o regresoterapiji napiše stručna i praktična knjiga jer u doba kada je pisana (2000.g.) bilo je jako puno prouturječnih informacija o toj temi.

Sretala sam ljude koji su bili podvrgnuti nestručnoj regresiji čak i kod nekih renomiranih terapeuta, a što je izazvalo loše posljedice po njihovo zdravlje. Moj, nazovimo ga tako – osobni doprinos iznijet je u knjizi u vidu ideje o uspostavljanju tzv. unutarnje baze: kada se osoba tijekom terapije spusti u stanje nekih od prošlih života uvijek se može vratiti u svoju bazu u slučaju nekih neugodnosti ili krize. Ta baza je kao oaza mira i spokoja (npr. sunčana livada) u koju se čovjek vraća kroz jedna od vrata koja su ga odvela u neki od prošlih života.

Druge tehnike uvijek su pretpostavljale izvlačenje osobe izvan regresije u budno stanje, a to je gotovo uvijek praćeno stresom ili čak i traumom koja koči osobu da nastavi s daljnjim terapijama. Zbog ovakve mogućnosti “predaha” u svojoj bazi, klijent može nastaviti regresiju kroz cijeli prošli život jer to je jako važno budući da osoba na kraju može stvoriti određene zaključke o prošlom i donijeti određene odluke za sadašnji život.

Kroz koliko života je potrebno proći metodom regresije da bi terapija bila uspješna?

– U regresiji se bira život koji je najvažniji za ovaj sadašnji. Podsvijest ga sama bira. Može se ići i ciljano ako osoba to želi. Naprimjer, ako je netko sklon specifičnoj bolesti onda za njega možemo izvući bitne faktore koji su do nje doveli u jednom specifičnom životu..

Služite li se još nekim pomoćnim metodama u dijagnozi? Naprimjer – astrologijom?

– Mogu reći za sebe da prilično poznajem zapadnu astrologiju i često se njome služim. Uspoređivala sam ono što su ispitanici doživljavali u regresijama s astrološkim analizama njihovih prošlih života i mogu vam reći da se prema mojoj procjeni najviše u 20% slučajeva astrološka analiza poklapala s onim što su ispitanici proživljavali kroz regresiju.

Možebitni razlog je taj da ta karmička analiza nije pravilno provedena ili da zapadna astrologija nije dorasla zadatku. U svakom slučaju veći naglasak stavljam na osobni doživljaj jer on je puno točniji i snažnije je doživljen. Iz istog razloga ne volim kada netko radi regresiju za drugoga. Naprimjer, netko umjesto vas ide u vaše prošle živote – to za vas može biti samo informativno, ali ne i terapaeutsko iskustvo.

U regresijskim seansama važno je da osoba emocionalno proživljava određena iskustva jer to je preduvjet njihova prošišćavanja.

Zanima me funkcionira li tehnika regresije kod ljudi koji ne vjeruju u reinkarnaciju?

– Terapijski učinak je prisutan bez obzira vjeruje li netko u reinkarnaciju ili ne. Oficijelna psihologija govori o različitim nivoima ličnosti, a ne o prošlim životima.

No, bez obzira na taj negativan stav, psihologija i psihijatrija priznaju terapeutski učinak regresije koji se zbiva putem ostvarivanja jedne suvisle koherentne priče (o sebi kao osobi) i u kojoj se pronalazi dublji smisao što osobi pomaže razriješiti traumu i otvoriti se iscjeljenju.

Znači li to da možemo promijeniti svoju sudbinu ukoliko steknemo prave spoznaje o svojoj traumatičnoj prošlosti?

– Rečeno je da je znanje oslobađajuće. Ljudi prestaju patiti kada vide smisao i svrhu života. Kada se neki bolesnik izdigne iz pozicije žrtve u poziciju učenika, tada život može poprimiti novu dimenziju. Kada se sagleda uzrok patnji onda obično dođe do otpuštanja traume. To je ključni element u regresoterapiji: osoba dolazi do te moćne pozicije gdje vidi da ima utjecaj na određene procese, da im zna uzrok i da zna da iz toga treba izvući pouku.

Koliko Vam pomaže hipnoza u uspostavi pravilnih dijagnoza?

– Na hipnoterapiju gledam kao na pomoćnu metodu regresoterapije. Pomaže ne samo u dijagnostici već i u terapiji.

Kako izgleda jedna Vaša hipnotička seansa?

– Prvo nastojim osobu opustiti, onda se zajedno koncentriramo na plamen svijeće, a onda dolaze nalozi. Kod hipnoze je ključno da hipnotizer bude budan na onoj razini na kojoj onaj drugi spava. To je srž hipnoze. Kako se ja opuštam i ulazim u dublje stanje svijesti, tako se mojim klijentima sve više spava. Većina ljudi nije duhovno istrenirana tako da im se na tom nivou spava i kada uđu u to stanje sužene svijesti i kada im vi monotono izgovarate određene naloge – to im se automatski lijepi.

Dar izvantjelesnog iskustva dan je svim ljudima Čini se kako u takvom stanju hipnotizer može lako manipulirati nečijom sviješću?

– Prava hipnoza nije manipulativna jer nije stvar snage volje i utjecanja na volju drugih. Pravi hipnoterapeut je samo medij jednako kao i regresoterapeut. No imam iskustva i spoznaje da je taj voljno – manipulativni element u hipnozi češće prisutan u muških terapeuta, valjda zbog izraženijeg muškog dominirajućeg ega.

Tko Vam najčešće dolazi na hipnoterapije? S kojim problemima?

– Puno mi dolaze djeca; ona koja imaju problema s mokrenjem u krevetu, s mucanjem, s nesigurnosti ili hiperaktivnim ponašanjem. S djecom je potreban češći rad ali u kraćim periodima zbog pada koncentracije, dok odrasli dolaze zbog odvikavanja od pušenja, također mucanja, muškarci dolaze zbog stjecanja samopouzdanja, ali i zbog povećanja intelektualnih i emocionalnih sposobnosti.

Uglavnom se radi o ljudima koji su svoj problem pokušavali riješiti na mnogo drugih načina radom na sebi ili nekim drugim tehnikama koje se nisu pokazale uspješnim. Obično se hipnozi pribjegava onda kada ništa drugo ne djeluje. Uglavnom imam posla s vrlo tvrdokornim tipovima. (Smijeh).

Danas se na hipnozu gleda kao na neku opskurnu metodu. No čini se da to nije bilo oduvijek tako!

– Zapisi o hipnozi sežu u najstarija zabilježena vremena. To nam prvotno otkrivaju podaci sa sumeranskih glinenih pločica, iz četvrtog tisućljeća pr.n.e. koji nam govore u tome da je taj drevni narod poznavao hipnozu i koristio je kod raznih vrsta poremećaja. Iz svećeničke skole u Erehu čuva se djelo koje nam daje dokaze da su svećenici-liječnici pomoću hipnotičkih sugestija liječili bolesnike u snu

U Manuovom zakoniku, opisani su slični stupnjevi hipnoze. Autohipnoza i hipnoza spominju se kao sastavni dio joge, te se smatra kako svaki pravi jogin mora biti stručan u tom području.

U starom Egiptu također je korištena hipnoza kao terapijsko sredstvo. Bolesnike bi hipnotizirali stavljajući im pred oči sjajne metalne ploče kako bi im se oči umorile i tako nastupio hipnotički san. Bilo je poznato i polaganje ruku, povezano s odgovarajućim nalozima.

Grci su također poznavali hipnozu kao dio djelatnosti iz hramskog okružja. Kada bi bolesnici išli spavati u hram svećenici bi im šaptali na uho određene sugestije. Tako bi bolesnici pod svetim utjecajem hramske atmosfere aktivirali vlastitu snagu iscjeljenja. U drugim se hramovima trans postizao spaljivanjem halucinogenih biljaka.

I slavni Paracelsus je podučavao da je glavi akter ozdravljenja zapravo tzv. “unutarnji liječnik”. Jednom je izvijestio da su redovnici u Koruškoj liječili bolesnike tako da su im naredili da gledaju u sjajnu kristalnu kuglu. Uslijed toga bi bolesnici obično zapali u dubok san. U tom snu bi im redovnici davali sugestije za ozdravljenje.

Sve donedavno se hipnoza koristila i u bolnicama kao redovita terapija. To je bilo u vrijeme kada medicinom još nije vladala farmakoterapija.

Znači komercijalni interes je opet prevladao?

Da, premda su ljudi nekada bili jednostavniji, da ne kažem lakovjerniji i lakše im je bilo pomoći hipnozom. Danas su ljudi skeptični i sumnjičavi i teško se mogu dovoljno opustiti da bi se dragovoljno prepustili terapeutu koji prodire u njihovu podsvijest. Radije sami progutaju pola tuceta tableta. (Smijeh)

Koji je cilj hipnoterapije?

– S tako dobivenim nalazom bolesti osobi se pomaže da razvije pozitivan stav prema izliječenju i da takav stav održava bez trošenja energije. Kad u sebi nosite sumnju u izliječenje onda gubite neophodnu energiju za ozdravljenje.

Rekli ste da pomažete i ovisnicima o duhanu. Pretpostavljam da većina njih nosi u sebi tu snažnu sumnju?

(Smijeh) – Da, neki od njih su me pitali trebaju li baš jako htjeti prestati pušiti. On to naravno ne mora jako htjeti, ali se mora htjeti podvrgnuti terapiji. To je jedino što mora htjeti.(Smijeh).

Kako izgleda jedna hipnoterapija primjenjena na okorjelom pušaču?

– Koristim plamen svijeće kao medij koji apsorbira sve misli onoga tko je pod hipnozom. U tom obamrlom stanju dajem temeljnu sugestiju: Ti si ravnodušan prema cigaretama! Ne razvijam dakle konfrotirajuću energiju: Ti ne smiješ pušiti!, već ga postupno dovodim u umni sklop nepušača.

Kod uspješnih terapija događa se da klijent uopće nema apstinencijskih kriza. One se obično događaju drugi ili treći dan po apstinenciji. No, u našem slučaju ljudi pričaju da im negdje daleko u umu samo tiho odzvanja neka latentna želja da ponovno zapale i da ih sve više prožima potpuna nezainteresiranost za pušenjem.

Kako se borite protiv alergija, te pošasti modernog doba?

– Na alergiju gledam kao svojevrstan otpor prema životu, prema okolini u kojoj živimo.

Terapiju počinjem vježbama disanja kojim se smanjuje površinska napetost aure i na taj način olakšava oslobađanje nakupljene negativne energije. Kod alergija glavni je problem strah, negdje u dubini pa moramo raditi neke od tehnika rješavanja straha da bi se poništio taj autoimuni sindrom jer alergija je baš to.

Alergije uzrokuje previsoko dozirana energija u pojedinim dijelovima tijela i terapijom se ta energija uravnotežuje tako da alergija, kao stanje ekstremne napetosti energije, postupno splasne.

Na koncu pitanje kako se vi nosite s energijama? Jesu li vaše terapije iscrpljujuće?

– Ne bih to rekla. Ja sam samo provodnik ili medijator energija. One nisu moje pa ih i ne trošim.

Ipak imate li i Vi valjda ponekad svoj loš dan?

– Svakako, no zanimljivo je da me u takve dane nitko ne zove, a naručeni klijenti sami otkazuju svoje terapije! (Smijeh).

Mob. 091 55 93 089
E-mail: zrjancic@globalnet.hr