Zvučna kupelj gongom
siječanj 22, 2017
Više o imenu i prezimenu
siječanj 22, 2017

Urinoterapija

Piše: Vladimir Maruševac

Prastara tehnika liječenja urinom ponovo je oživjela, a njene bezbrojne zdravstvene prednosti istražuju se od strane znanstvenika i liječnika.

BUĐENJE UNUTARANJEG ISCJELITELJA

Živimo u jednoj magičnoj eri: svjedoci smo spajanja Istoka i Zapada, antičkog i modernog, našeg duhovnog nasljeđa i znanosti. Sretni smo što živimo u ovim uzbudljivim vremenima, i što smo u stanju gledati sa strahopoštovanjem kako se život otkriva upravo pred našim očima. Moderna znanstvena istraživanja danas nam otkrivaju da se prastare duhovne istine potvrđuju najnovijim otkrićima na polju kvantne fizike i metoda liječenja uz pomoć vibracija.

Jedna od tih moćnih metoda liječenja, koja je i dan danas u procvatu, je Shivambu Shastra, koja je poštovana tisućama godina kao “Majka Ayurvedske medicine” a široko poznata kao “Terapija Vlastitim Urinom”. Shivambu bukvalno znači “Šivina Voda”. Ta “metoda korištenja urina za podmlađivanje” opisana je u Shivambu Kalpa Vidhi, dijelu dokumenta po imenu Damar Tantra, koji je star preko 5000 godina i koji povezuje tu praksu sa Vedama, svetim Hindu spisima. Terapija vlastitim urinom se smatra jednom od božanskih manifestacija kosmičke inteligencije i kao takva ona se koristi od strane indijskih jogija za oslobađanje kundalini energije.

Postoji nešto što je doista ezoterično u vezi urina. On se smatra jednom natprirodnom i živom hranom, zato što je on sporedni produkt krvi i što u sebi sadrži “životnu silu” ili pranu. Korištenje urina kao terapeutskog sredstva odražava nam jednog “unutarnjeg iscjelitelja” koji radi kako na jednom mehaničkom nivou tako i na energetskom. To podrazumijeva da urin, kao jedna holografska supstancija, ima sposobnost da utječe na svaki nivo bića – od fizičkog, preko elektromagnetnog polja emocija i uma, pa sve do gornjih, suptilnijih vibracija čovjekove duše.

Urin se smatra neprocjenljivim izvorom hrane i iscjeljenja koji je možda previše kontraverzan ili nedovoljno financijski zahvalan da bi se spominjao ili preporučivao od strane klasične medicine. Urin jedne osobe, kao jedna vrsta žive hrane, sadrži u sebi elemente koji su specifični za vlastito tijelo te osobe. Tijelo čovjeka neprestano proizvodi jednu veliku količinu raznih antitijela, hormona, enzima i drugih prirodnih supstanci kako bi reguliralo i kontroliralo svoje funkcije i izlazilo na kraj sa svim onim što mu narušava ravnotežu i čega mi većinom nismo svjesni.

Klinička istraživanja su potvrdila da tisuće važnih tjelesnih supstancija i hranljivih materija koje završavaju u urinu odražavaju individualno funkcioniranje tijela određene osobe. Kada se ove supstance ponovo iskoriste, one se ponašaju kao prirodne vakcine, antibiotici i antikancerogeni agensi; isto tako, one uspostavljaju hormonalnu ravnotežu i djeluju protiv raznih alergija. Odatle se sve ove informacije, koje urin u sebi sadrži, ne mogu duplicirati ili uzimati iz nekih drugih izvora. Isto kao što ni priroda ne stvara dva čovjeka koji su potpuno isti, tako u svijetu ne postoje ni dva uzorka urina koji sadrže identične komponente.

STERILNI SPOREDNI PRODUKT FILTRACIJE KRVI

Urin nije nikakva prljava otrovna supstancija koja je odbačena od tijela. Urin je sporedni produkt koji nastaje procesom filtracije krvi, a ne otpadni produkt te filtracije. U medicini se on naziva “ultrafiltrat plazme”. To je jedan pročišćeni derivat same krvi, koji je napravljen od bubrega, čija primarna funkcija nije ekskrecija, nego regulacija svih elemenata i njihovih koncentracija u krvi. Urin se može usporediti sa ostacima od ručka, i ta metafora nam može pomoći da razumijemo zašto naše tijelo izbacuje iz sebe elemente koji su bitni za naše zdravlje i dobro stanje organizma.

Krv, ispunjena hranljivim materijama, prolazi kroz jetru gdje se iz nje odstranjuju toksini, koji se onda eliminiraju iz tijela kao čvrsti otpadni materijal. Na kraju se takva pročišćena “čista” krv podvrgava jednom procesu filtracije u bubrezima, gdje se suvišna voda, soli, vitamini, minerali, enzimi, antitijela, urea, mokraćna kiselina i drugi elementi, koji u tom momentu nisu potrebni tijelu, skupljaju u obliku jedne pročišćene, sterilne vodene otopine, što predstavlja urin. Bubrezi imaju zadatak da održavaju u krvi ravnotežu raznih elemenata. Tako se mnogi važni elementi iz krvi ne filtriraju izvan nje zato što su oni otrovni ili štetni za tijelo, nego jednostavno zato što tijelu, u to određeno vrijeme, nije potrebna neka njihova određena koncentracija. Upravo ta regulativna funkcija bubrega nam i omogućava da, u bilo koje vrijeme, jedemo i pijemo više nego što je to našem tijelu potrebno.

BIOKEMIJSKE KOMPONENTE

Procjenjuje se da urin sadrži u sebi tisuće biokemijskih supstancija, međutim, samo 200 njih je do sada proučeno. On predstavlja jednu ogromnu riznicu važnih hranljivih materija, enzima, hormona, prirodnih antitijela i drugih imunoloških obrambenih agensa, koji su od kritičnog značaja.

Neke od tih komponenti koje je vrijedno spomenuti su: alantoin (nalazimo ga i u biljkama gavez i aloe vera, – pomaže kod opekotina od sunca); amino kiselina kreatinin; DHEA hormon (za kojeg je naučno dokazano da djeluje protiv starenja, protiv raka i protiv debljanja); melatonin (poznat po svojom umirujućem djelovanju na fizičko tijelo i na pojačanje imuniteta); i seksualni hormoni kao što su testosteron, androgen i estrogen.

Kada uzmemo u obzir sve ove sastojke urina, onda možemo lakše razumijeti i njegovo antibakterijsko, antivirusno, antigljivično, antikancerogeno, antikonvulzivno i antispazmičko djelovanje.

Dr A. H. Free je još 1975.g. objavio u svojoj knjizi, Urinalysis in Clinical Laboratory Practice, jednu listu sastojaka urina, za koju se ne može reći da je potpuna:

KORISNA DJELOVANJA I PRIMJENA

Bilo što se nalazilo u krvi, ne može biti štetno za osobu iz čije krvi to potiče. Osim toga, kada se proguta, urin ne ide direktno u cirkulaciju nego putuje kroz probavni sistem gdje se njegovi sastojci sortiraju. Oni od njih koji su korisni, koriste se ponovo, dok se drugi odbacuju u obliku čvrstog otpada. Kada se nivo toksina u krvi poveća, to stimulira crijeva i limfni sistem da se “isperu,” kako bi eliminirali zaostali otpadni materijal koji se nakupio u debelom crijevu. Količina toksina koja se može naći u urinu svake osobe je u vezi sa količinom ekskrementa koji se zadržava u debelom crijevu. Tako ovi toksini, koji su zastupljeni u neznatnim količinama u urinu, stimuliraju reakciju pročišćavanja kod svakog čovjeka, vakcinizira i štite tijelo od bolesti.

Naučni radovi provedeni na ureji, koja se smatra jednom otrovnom organskom materijom u urinu, pokazali su da se ona pretvara u esencijalne amino kiseline kada se reciklira ingestijom, te tako pomaže našem tijelu u metabolizmu bjelančevina. Za ureju je također dokazano da je ona jedan veoma djelotvoran antibakterijski i antiviralni agens, jedan od najboljih prirodnih diuretika i najdjelotvornije sredstvo za održavanje vlažnosti kože, koje je ikada pronađeno. Ureja povećava sposobnost kože za vezivanje vode uz pomoć otvaranja njenih slojeva koji služe za vezanje vodika i tako privlači vlagu do njenih dehidriranih ćelija. Kao prirodni diuretik (pospješuje izlučivanje vode iz organizma), ona je nenadmašna, te se često propisuje kod slučajeva edema ili oteklina, glaukoma, epilepsije i meningitisa, kako bi smanjila pritisak na mozak ili kičmenu moždinu. Ureja je kao medicinsko sredstvo također odobrena od strane FDA (Zavod za Zaštitu Zdravlja u USA), a njena značajna i sveobuhvatna antineoplastična svojstva koriste se u sklopu antikancerogenih lijekova i terapije.

Čak i mokraćna kiselina (uric acid), koja se normalno smatra otpadnim produktom koji izaziva giht, ima izvanredne ljekovite osobine, kao što su sprečavanje raka i starenja, uz pomoć uništavanja slobodnih radikala.
Urokinaza, jedan enzim koji se također nalazi u urinu, koristi se u ljekovitom obliku za rastapanje krvnih ugrušaka i naširoko se koristi za deblokiranje srčanih arterija kod žrtava infarkta.

Jedna od najvećih svjetskih kompanija koja proizvodi sredstva za liječenje neplodnosti, koristi hormone iz čovjekovog urina koji pospješuju ovulaciju, za pravljenje lijeka po imenu Pergonal, na osnovu kojeg je samo u 1992.g. napravila profit od 855 milijuna dolara.

Još neki od primjera komercijalnog korištenja urina i ureje, danas uključuju: Murine – kapi za uši; Ureaphil, diuretik napravljen od ureje; Urofollotropin, ekstrakt iz urina na liječenje neplodnosti; Ureacin, krema za kožna oboljenja na bazi ureje; Amino-Cerv, krema za tretman cerviksa materice, na bazi ureje; Premarin, ekstrakt estrogena iz urina, koristi se za liječenje čireva, opekotina, inficiranih rana itd.

SUPTILNA NAUKA

Većina onih koji se bave terapijom urinom nikada nisu potražili neko naučno objašnjenje zašto ili kako ovo funkcionira; njihova vlastita iskustva su im bila više nego dovoljna. Međutim, kako interes moderne medicine u efikasne tehnike liječenja Shivambu Shastra raste, sve više znanstvenih istraživanja se provodi i mnogo toga se otkriva što naučno potkrepljuje bogatu historiju liječenja ovom vrstom terapije.

Ayurveda smatra da je uzrok bolesti narušavanje unutrašnje metaboličke ravnoteže, koja se manifestira u pet elemenata – eter, zrak, vatra, voda i zemlja, kod svake individue. Da bi se zdravlje vratilo, potrebo je uspostaviti ponovnu ravnotežu metabolizma. Tako se i ovih pet elemenata mora dovesti u točku ekvilibrijuma.

Naučno gledajući, čovjek može uzeti u obzir da je terapija vlastitim urinom samo jedno proširenje metoda Jenner-a i Pasteur-a, u smislu auto-inokulacije ili samo-vakcinacije. Određene tjelesne supstancije koje su odstranjene iz tijela, od kojih su neke proizvedene kao rezultat narušene ravnoteže, ponovo se unose u organizam u malim količinama gdje bivaju reapsorbirane u krv, preko crijeva ili kože. To daje imunološkom sistemu sve informacije koje su mu potrebne, kao priliku da pravilno reagira i ostvari homeostazu.

Coen van der Kroon, u svojoj knjizi The Golden Fountain, tvrdi da je takozvana “teorija transmutacije” mehanizam na kome počiva Shivambu Shastra. Prema toj teoriji tijelo je u stanju da prilikom energetske izmjene izazove tzv. “kratki spoj” u sistemu uz pomoć ingestije svojih vlastitih, izlučenih tjelesnih tečnosti, kako bi stimuliranjem unutarnjih transmutacionih sila izazvalo tjelesnu transformaciju nekorisnih supstancija u korisne. Van der Kroon pretpostavlja da se terapijom vlastitim urinom vjerojatno može restrukturirati i oštećena DNA, pogotovo ako neko koristi urin i istovremeno posti.

Dr Johann Abele, izražava to ovako: …postavlja se pitanje da li urin možemo smatrati nekom vrstom tečnog holograma. U momentu kada tijelo postane svjesno prisutnosti urina na neki nekonvencionalan način (kao kod slučaja da ga ubacimo u tijelo uz pomoć intramuskularne injekcije ili ingestijom), cijeli organizam izvrši jednu analizu i nakon toga izvrši određene korekcije na svom mehanizmu regulacije…

Jedan važan aspekt ove teorije je koncept tzv. “strukturirane vode”. I tijelo i urin se uglavnom sastoje od vode, u raznim nivoima njene molekularne organizacije. Što su više molekule vode organiziranije, to i enzimi koji su odgovorni za probavu, apsorpciju i transmutaciju, efikasnije obavljaju svoj posao.

Dokazano je da molekule vode postaju mnogo organiziranije u biološkim sistemima kada se izlože djelovanju sunca ili kada se nalaze u bliskom kontaktu s kristalima. Tijelo je receptor ili prijemnik za sunčevu svjetlost i ono u sebi sadrži veliku količinu čvrstih ili tečnih kristalskih supstanci; tjelesne tečnosti stvarno same obrazuju tečne kristale.

Urin je sam po sebi supstancija slična kristalu koja u sebi sadrži veliku količinu strukturirane vode, te kad se ponovo unese u organizam on pospješuje djelovanje enzima i povećava topljivost minerala, što popravlja zdravlje organizma i povećava njegove energetske rezerve. Gledajući na urin kao na jedan tekući kristal, možemo reći da on u sebi sadrži vibracije koje se nalaze u potpunoj harmoniji s vibracijama tijela iz kojeg potječe. Urin reingestijom može predati tijelu veoma važne vibracione informacije koje su mu potrebne za dvije stvari: prvo, za održavanje postojeće zdrave tjelesne rezonancije, i drugo, za suprotstavljanje vibracijama bolesti ili stresa; ili bilo kojoj drugoj nezdravoj rezonanciji tijela. Na primjer, disharmonični zvukovi se mogu neutralizirati upotrebom istih zvukova.

Vibraciona struktura tijela igra jednu veoma važnu ulogu u procesu transmutacije. Na primjer, rezonantno polje jednog kristala može potaknuti neku bjelančevinu da se ona promjeni u drugi oblik koji je mnogo korisniji tijelu ili da se tijelo lakše adaptira na nju. Ovo se može nazvati “modernom alkemijom”, i to odgovara principima homeopatije.

Homeopatija (Homoeopathy) podrazumijeva metodu liječenja koja je klinički bazirana na tzv. “zakonu sličnih”, gdje se koriste medicinski aktivne supstancije u zanemarivo malim dozama i nikad u svojoj punoj jačini, gdje se djelotvorna supstancija prethodno podvrgava jednom procesu rastvaranja. Kada se u tijelo unese to homeopatično ljekovito sredstvo, ono se stimulira na određene radnje ne zbog fizičkih ili kemijskih svojstava te supstancije, nego uslijed njene energetske prirode koju tijelo prima u smislu novih vibratornih informacija.

ZDRAVSTVENE TEGOBE KOJE INDICIRAJU SAMOTERAPIJU

Da počnemo s Dr. Beatrice Bartnett [autorica knjige Urine Therapy – It May Save Your Life, (Urinoterapija – To Vam Može Spasiti Život )] koja predlaže da se počne s jednom molitvom kojom treba da se zahvalimo našem tijelu što nam je isfiltriralo ovaj božanski eliksir. Urin treba piti polako, dragovoljno i sa zadovoljstvom! To nije toliko lako uzimajući u obzir da većina ljudi koji počnu piti urin nalaze njegov ukus previše kiselim, gorkim i vrlo oštrog mirisa. Čak i u slučaju kad je urin razblažen sa vodom neki mogu osjetiti mučninu, dobiti glavobolju ili neke druge jače reakcije, prije nego što se naviknu na to i počnu primjetiti prve rezultate.

Martha Christy [autor knjige: Your Own Perfect Medicine ( Vaša osobna savršena medicina)] sugerira da ne treba piti enormne količine vode kako bi se isprali bubrezi, budući da to previše razblažuje urin i njegova ljekovita svojstva.
Dobro bi bilo da se čovjek sjeti da je njegov urin uzorak onoga što teče kroz vene njegovog tijela, i da osjećaj odvratnosti prije treba koristiti upravo kao motivaciju za popravljanje unutrašnjeg stanja, nego kao opravdanje za nekorištenje ove čudotvorne terapije u cilju ozdravljenja.

Urin je u svojoj suštini manje toksičan i zdraviji od većine hrane i napitaka koje unosimo u svoj organizam, koji nekim čudom još uvijek uspijeva da preradi tu “đank hranu” i napitke, i na kraju još da napravi od njih jedan dragocjen, ljekoviti napitak. Međutim, koliko bi naš urin bio djelotvorniji za medicinske i druge svrhe, kad bi taj urin bio produkt jednog tijela hranjenog zdravom i prirodnom hranom?

Pijući urin čovjek počinje ozbiljnije razmišljati i o onome što on normalno jede. Kako se tu radi o jednom sporednom produktu krvi, onda je logično da – što je naša krv čišća, utoliko će i naš urin biti zdraviji. Međutim, čak i urin koji je nastao iz relativno nezdrave krvi, u sebi sadrži dragocjene imunološke faktore koji nam popravljaju zdravlje ukoliko ih ponovo unesemo u sebe. Blagotvorno djelovanje urina u prečišćavanju krvi može se primijetiti uz pomoć promjene njegovog ukusa i boje; što se više reciklira, tako on postaje čistiji i bistriji. Ukoliko neko ima poteškoća kod uriniranja (neki tvrde da je slab mlaz – znak nedostatka životne energije) onda će ova praksa vremenom pojačati i mlaz urina za vrijeme uriniranja, što ujedno podrazumijeva i povećanje životne energije.

Međutim, ukoliko stalno unosimo toksične supstancije u svoje tijelo, to može neutralizirati blagotvorne efekte terapije vlastitim urinom. Stoga se preporučuje da oni koji otpočnu s terapijom, prethodno ostave duhan kao i da smanje na najmanju moguću mjeru konzumiranje hladnih i obojenih napitaka, začina, hrane pečene na ulju, “brze hrane” (“junk foods”), prerađene hrane i šećera. Iznad svega, bitno je da se izbjegava alkohol, meso, kava i tzv. “rekreativne droge”. Preporučuje se dijeta s korištenjem što je manje moguće soli i proteina.

Kao i sa svim drugim prirodnim terapijama, sa ovim tretmanom se ne mora prestajati nakon povlačenja simptoma određene bolesti. U nešto suptilnije efekte ove terapije ubraja se i to što se čovjek počinje osjećati jačim, fizički i emocionalno opuštenijim, samopouzdanijim i sretnijim.

METODE SAMOTERAPIJE

Srednji mlaz svježe, tople, jutarnje mokraće je najpotentniji. Njega možemo pomiješati sa svježe iscijeđenim sokom od naranče, iako je u suštini najbolje da se urin ne miješa ni sa kakvom hranom ili napitcima. Urin treba uzeti jedan sat prije ili sat poslije obroka.

Oralne kapi svježeg urina mogu se staviti direktno ispod jezika. Preporučuje se da se prvog dana počne sa 1 – 5 kapi svježe jutarnje mokraće, pa da se drugog dana doza poveća na 5 – 10 kapi, a trećeg dana, isto toliko ujutro i navečer, prije odlaska u krevet. Kada se čovjek navikne, onda on postepeno može povećavati dozu sve do količine za koju smatra da postiže zadovoljavajuće rezultate; tako ta doza može dostići i jednu punu čašu!

Vlastita mokraća se može koristiti i u obliku kapi za oči i uši, kao i kod kupanja u kadi. Kapi za nos mogu pomoći kod pročišćavanja nosnica i oslobađanja od mukoznog iscjetka. Grgljanje mokraće pomaže kod upale grla, a inhalacijom se mogu odstraniti smetnje kod sinusa i respiratorni poremećaji. Kada se proguta, urin ima laksativno i diuretično djelovanje, tako da pročišćava digestivni trakt.

Dr John Armstrong (autor knjige The Water of Life) naglašava i prednosti masaže urinom. On tvrdi da se učinak ostvaruje mnogo brže kod onih koji se kupaju ili masiraju svojom vlastitom mokraćom. On to preporučuje kod ozbiljnijih oboljenja, jer se urin apsorbira kroz kožu a bjelančevine koje se nalaze u njemu na taj način izbjegavaju kontakt sa želučnim sokovima, koji mogu smanjiti njihovu djelotvornost. Na taj način, urin također djeluje kao izvanredno kozmetičko sredstvo za hidraciju kože i iscjeljivanje raznih oštećenja na njoj. Za ovaj vid upotrebe, navodno je najbolje koristiti mokraću staru 4 – 8 dana. Miris amonijaka u staroj mokraći nije toksičan nego čak blagotvoran kad se koristi lokalno na koži.

ČESTO POSTAVLJANA PITANJA

Može li žena piti svoju mokraću za vrijeme menstruacije?

Da, iako su uretra i vagina dva zasebna organa, u menstrualnoj tečnosti ne postoji ništa što može nekome naškoditi čak i ukoliko dođe do njenog miješanja sa mokraćom.

Može li čovjek piti svoj urin kada uzima neke lijekove?

Odgovor je ukratko – ne, zato što postoji (mala) mogućnost prekoračenja doze određenog lijeka recikliranjem onog njegovog dijela koji biva izlučen uz pomoć mokraće. Međutim, hormoni, vitamini i minerali se mogu slobodno uzimati za vrijeme terapije vlastitim urinom.

U kojim slučajevima se Shivambu Shastra može koristiti?

S obzirom da se ona smatra istinskom “panaceom”, za Shivambu Shastra se može reći da je djelotvorna kod 175 zdravstvenih poremećaja. Dijagnoza tu ne igra toliko značajnu ulogu s obzirom da čovjekov uzorak mokraće perfektno predstavlja njegovo zdravstveno stanje. Urin se može lokalno utrljavati kod većine kroničnih zdravstvenih poremećaja na koži, kao što su akne, ekcemi, psorijaza, gljivične infekcije, rane, ubodi, opekotine pa čak i gangrena.

Interno, za ovu terapiju se smatra da je djelotvorna kod liječenja AIDS-a (budući da se antitijela HIV-a nalaze u urinu) kao i kod raka, sindroma kroničnog zamora (chronic fatigue syndrome), anemije, svih vrsta bolesti urinarnog trakta, prehlade i gripa, kandide, dijabetesa, probavnih poremećaja, žutice itd. Naučno je dokazano da je terapija vlastitom mokraćom djelotvorna kod infekcije polio virusom i kod tuberkuloze. Isto tako, neki doktori liječe imunološke bolesti kao što su psorijaza, karcinom bazalnih ćelija i astma, inramuskularnim ubrizgavanjem urina.

Zašto u nekim slučajevima terapija urina nema nikakvog efekta?

U nekim slučajeva postoji jedan kronični nedostatak jednog ili više minerala u organizmu čovjeka i u takvim slučajevima ti minerali nisu zastupljeni ni u njegovoj mokraći; u tim slučajevima čak i ako se generalno stanje kod tih osoba može popraviti, događa se da jedan određeni problem ostaje i dalje isti. Na primjer, čovjek koji pati od dijabetesa će možda morati uzimati krom kako bi pospješio korištenje šećera od strane ćelija, a vanadijum za pospješenje stvaranja inzulina. Takva jedna potporna terapija može da bude potrebna da bi se izliječio dijabetes ili bilo koji drugi problem u vezi šećera u krvi, koji se ne može riješiti samom terapijom uz pomoć vlastitog urina.

ZLATNA BUDUĆNOST

Iako je mnogo pažnje usmjereno na mnoge od elementa urina kao i njihovom medicinskom korištenju, još uvijek nije provedeno jedno sveobuhvatno istraživanje urina, kao jedne cjeline koja se može terapeutski aplicirati.

Više od 600 znanstvenika, od kojih mnogi vjeruju da se čovjekovim urinom može tretirati sve, od ćelavosti pa do raka i AIDS-a, sastali su se u februaru 1996.g. u mjestu Goa, u Indiji, na Prvoj Svjetskoj Konferenciji o Auto-Urinarnoj Terapiji. Druga Svjetska Konferencija o Auto-Urinarnoj Terapiji održana je u Njemačkoj 1998.g. Ovo su sigurno znakovi da Shivambu Shastra počinje cvjetati u cijelom svijetu, da su ljudi spremni preuzeti odgovornost za svoje vlastito zdravlje i da su spremni prevladati svoje vlastite predrasude, otvarajući svoju svijest za prastare duhovne istine.

U ovim vremenima, kada se trudimo da pronađemo načine za liječenje na jednom dubljem nivou, od veoma velike važnosti je da uzmemo u obzir Šivambu Šastru i prihvatimo je kao jednu dokazanu i duboko djelotvornu metodu za postizanje zdravlja na nivou našeg tijela, uma i duha.

Napomena: Namjera ovog materijala nije da zamijeni ortodoksne medicinske tretmane. Ovo je jedan pokušaj da se ljudi upoznaju s metodama liječenja Shivambu Shastra. Čitaocima koji su zainteresirani za terapiju urinom preporučuje se da se prvo posavjetuju sa svojim liječnikom.

Autor teksta: Natalia Perera
Saffronrose
49 Ocean Street
Woollahra, NSW 2025
Australia
Telephone: +61 2 9362 8838
Email: nataliaperera@saffronrose.com
Link: http://www.nexusmagazine.com/articles/urine904.html