Između smrti i života – Vesna Smoković, hipnoterapeutkinja

Ubrzanje vremena
siječanj 9, 2019

Između smrti i života – Vesna Smoković, hipnoterapeutkinja

Iz knjige Dolores Cannon doznajemo o različitim iskustvima koja prate umiranje i period nakon smrti. Kako je autorica došla do tih spoznaja?

Dolores Cannon je započela svoju karijeru radeći uz svog supruga na tada uobičajenim hipnozama za odvikavanje od ovisnosti, davnih pedesetih godina. Radeći na jednoj klijentici, „skliznula“  im je u jedan od svojih prošlih života. S njom su ušli u njezinih pet prošlih života. Njihov neobičan, „sumnjivi“ rad, donio im je osudu okoline, a knjigu koju je Dolores Cannon na osnovu tog iskustva napisala „Pet zapamćenih života“, nitko joj tada nije htio objaviti.

Nastavila je sa novootkrivenim hipnotičkim radom u kojem je klijente vodila u prošle živote. Desilo joj se da joj je klijent u jednoj od regresija, kako to ona kaže, „umro“ iznenada – njegova je duša izašla iz tijela i počela opisivati svoje tijelo ispod sebe, svijet koji vidi oko sebe i svoj osjećaj lakoće i sveznanja od kada je napustila tijelo. Kada je Dolores nadvladala šok i čudo što može razgovarati s nekim nakon što je umro, nastavila je s istraživanjem tog novog područja koje joj se otvorilo.  Otada bi svakog klijenta, koji je mogao postići duboko hipnotičko stanje, navodila da opisuje okolnosti prelaska iz tjelesnog u duhovno i svijet u kojem bi se duša tada našla. Nakon nekoliko stotina svjedočenja od strane osoba različitih životnih nazora, starosti, obrazovanja, religije i kulture koje se međusobno nisu poznavale, a koje su opisivale (možda nešto drugačijim riječima) potpuno isto stanje i okolnosti u kojima bi se duša našla, zaključila je, da je to što oni opisuju fenomen sam po sebi i ni u kojem slučaju ne može biti izmišljen.

Knjiga „Između smrti i života“ nastala je na osnovu tih prvih par stotina izjava klijenata u dubokom theta stanju. Do kraja njezine karijere imala ih je nekoliko tisuća. I svi su bez iznimke potvrđivali pravilo. Njezina lijepa izreka glasi da je u svojoj studiji smrti, pronašla slavu života.

Cannon spominje različite razine svijesti i postojanja iznad ovog fizičkog. Koji su to nivoi?

U knjizi Dolores Cannon daje različite verzije razine postojanja iznad fizičkog. Ovisno o nivou duše koja daje interpretaciju. Jedna od duša uspoređuje nivoe sa okrenutom piramidom – čovjek je  na najnižoj točki. Kako se napreduje po razinama, tako se proširuje svijest, biće postaje sve duhovnije dok se ne sjedini s Bogom na vrhu piramide.                                              

Drugo objašnjenje polazi od toga da je Zemlja na petom nivou/dimenziji. Od šestog nadalje duhovni su nivoi rezervirani za  duhovne vodiče, učitelje, visoke učitelje… Do devetoga nivoa još je moguće da se duša ponovno inkarnira na Zemlji u cilju učenja i sticanja iskustva. Od devetoga nadalje (smatra se da je Krist na devetom nivou), duši više nisu potrebne zemaljske lekcije i napreduje samo višim razinama prema Bogu. Duše sa devetog nivoa mogu se svojevoljno odlučiti da se inkarniraju kako bi pomogle čovječanstvu da napreduje. Nazivaju se volonteri i silazili su u više navrata na našu planetu. Dolores Cannon to opisuje u svojoj knjizi „Tri vala volontera“.Duše na duhovnom nivou imaju svoje poslove i zadatke kao što ih imamo i mi na fizičkom nivou. Jedan od njihovih zadataka je i brinuti se o nama po silasku u fizičko tijelo.

Potvrđuju li autoričini uvidi učenje o reinkarnaciji i koji su Vaši uvidi s obzirom da ste dobro upućeni u određene aspekte indijske duhovne baštine?

Reinkarnacija je osnovna nit koja se provlači kroz knjigu. Pravo prebivalište duše je na njenom duhovnom nivou. Duša silazi u tijelo u kojem je ona „gost“ i u kojem se ne osjeća ni ugodno ni dobro, jer je skučena unutar tjelesnih gabarita. S viših nivoa smatra se da je zemaljska škola jedna od najtežih u Univerzumu. Pa ipak najviše duša čeka na red da bi se inkarnirale na Zemlji. Čini se paradoksalno, ali nije, jer se na Zemlji, upravo zbog najtežih lekcija, najbrže napreduje. Cilj je naših života učiti kroz iskustva, stjecati znanja i napredovati do savršenstva kada se vraćamo natrag Izvoru. U zemaljskoj školi uče se dva osnovna predmeta – jedan su emocije, a drugi su ograničenja. Prema mojim spoznajama, a što se da naslutiti i iz knjige, reinkarnacijski krug na Zemlji se dovršava i ukida. U ovim životima privodimo kraju dospjele karme.

        Ima li svaki čovjek svojeg anđela? Možemo li im ikako pristupiti ili osvijestiti njihovu prisutnost?

Apsolutno svaka duša koja se inkarnira, sa rođenjem dobiva svojega  vodiča koji se o njoj brine tokom cijeloga života. Vodiči se mogu smjenjivati tokom života jedne te iste osobe, ali ona nikada ne ostaje sama. Ako duša izabere teže izazove, mogu joj se dodijeliti dva ili više vodiča, savjetnika ili duhovnih učitelja. Anđeli su duhovi čuvari. Obično su to duše s kojima smo imali blisku vezu prije, a nalaze se na duhovnom planu u periodu naše inkarnacije. Pomažu u periodu učenja na Zemlji i štite nas.

U trenutku kada je Dolores Cannon uspostavila čvrstu relaciju od povjerenja s Podsviješću, prvo ih je pitala tko su oni (jer se uvijek predstavljaju kao „mi“). Odgovorili su da su grupa ili kolektiv. Zatim ih je pitala može li ih nastaviti nazivati „Podsvijest“. Odgovorili su da je njima sasvim svejedno kako će ih ona zvati. Oni naprosto jesu. Na duhovnom planu ne upotrebljavaju se imena. Postoje samo znakovi, vibracije i boje. Imenovanje je običaj svojstven ljudskoj rasi. Služi za laku identifikaciju. Imena koja ljudi vole davati vodičima su nekako ponižavajuća ili neodgovarajuća. Ona imaju vibraciju, pa kad nekome pridajete ili dodjeljujete imena, šaljete im te vibracije. I zato je bolje poznavati vodiča po vibraciji nego po imenu.

Kada duše silaze u tijelo, prolaze kroz veo zaborava. Što je duša na višem nivou, lakše se i brže u toku života može prisjetiti odakle je došla i uspostaviti svjesni kontakt sa svojim vodičima.

Vrlo dojmljivo poglavlje posvećeno je poltergeistovima i duhovima pokojnika. Možete li ukratko objasniti pozadinu takvih ukazanja?

Termin „poltergeist“ je, prema tumačenju iz knjige, povezan s bilo kojim duhom koji manipulira s fizičkim objektima, usmjeravajući svoju svjesnost takvom jačinom da to djelovanje ima odraz na fizičkoj ravni. Neki to rade u dobroj namjeri – da nas prosvijetle, da nam kažu da postoje stvari koje se ne mogu vidjeti, ali su stvarne kao i fizičko postojanje.  Drugi žele samo na sebe obratiti pažnju, ali mogu imati i sasvim nečasne namjere poput osvete, jer su prešli na drugu stranu s puno negativnih emocija. Načini djelovanja i njihovih manifestiranja u knjizi su opširno razrađeni. „Podsvijest“ sugerira tehnike zaštite u negativnim slučajevima, slično kao i u slučajevima opsjednutosti.

Kada su duhovna bića koja napuštaju tijela vezana za Zemlju, tu se uglavnom događa zbunjenost pri prelasku – oni duhovno „mjesečare“. Iako su na duhovnoj ravni, još su uvijek svjesni fizičke razine i primjećuju da je nešto oko njih drugačije, ali ne znaju što. Postoji sklonost da se zadržavaju na područjima koja su poznavali.  Povremeno će se pokušati vratiti u fizičlo tijelo, ali nakon nekoliko neuspjelih pokušaja i uz pratnju duhovnih vodiča, postat će svjesni gdje se nalaze i nastaviti svojim putem. Ponekad im mi sami otežavamo prelazak i vezujemo ih za najniže nivoe s kojih se ne mogu odlijepiti svojim žaljenjem i tugovanjem – tuga ima smisla kada nije pretjerana.

Kako možemo osjetiti prisutnost duha?

Prisutnost duha, kaže knjiga, može se osjetiti otvaranjem. I to svi, baš svi mogu osjetiti, treba samo na to obratiti pažnju.

Ako je u pitanju savjet koji dobivate s duhovnog nivoa, treba ispitati izvor odakle savjet dolazi. Ako je on od vodiča, znat ćete da je to ispravno po tome što vas on nikada neće prisiliti da nešto učinite, on će samo predložiti. Ako vas se na nešto prisiljava, to sigurno ne dolazi od pozitivnog entiteta, jer se prisilom ugrožava vaša slobodna volja.

Objasnite nam hipnotičku tehniku QHHT.  

QHHT (Quantum Healing Hypnosis Technique) ili Kvantna Iscjeljujuća Hipnotička Tehnika je hipnotička tehnika u kojoj se preko jednog (ponekad i više) prošlih života, uspostavlja kontakt s Podsviješću (kako ga naziva Dolores Cannon) ili Višom Sviješću ili Kozmičkom Sviješću ili Višim Ja (kako ga nazivaju „alternativne“ znanosti). Naša Podsvijest ima znanje o nama od našeg postanka do sadašnjeg trenutka; ima zapise o svim našim prošlim životima, sadašnjem životu i eventualnim budućim životima; poznaje  svaku sferu života do najsitnijih detalja, naše emocije, misli, naše radosti i probleme koji se odražavaju na naše zdravstveno stanje; zna imena i prezimena osoba koje su nam prolazile kroz život, koje su tu sada i koje nam nadolaze i, isto tako, sve o tim osobama.

Do Podsvijesti se dolazi preko theta stanja svijesti, stanja u kojem smo mi prirodno dvaput dnevno – navečer kad upadamo u san i ujutro kada se budimo.

Dolores Cannon je u naziv uvela iscjeljivanje kada je Podsvijest počela iscjeljivati osobe na tretmanu u theta stanju, što je normalno i moguće jer smo mi energetska bića bazirana na frekvencijama. Dovođenjem poremećenih frekvencija u harmoniju jedini je ispravan način „ozdravljenja“ ljudskog organizma.

Što kaže oficijelna znanost ma Vaš rad i metode istraživanja?

Mislim da je krajnje vrijeme da se objasni stav „oficijelne znanosti“.

1920. godine oficijelna znanost je tvrdila da postoji samo jedna Galaksija, a naša je planeta njezin dio. Drugačija  su mišljenja bila omalovažavana. Danas, ta ista oficijelna znanost tvdi da ima 100-500 milijarda galaksija i to još nije konačno. Dakle, kad je u kontradikciji sama sa sobom, to je za oficijelnu znanost ok.

Oficijelna znanost zna da smo mi sačinjeni od atoma, a da je atom 99,99% prazan prostor, što znači da smo mi, ljudska bića, kao i sve oko nas, praznina. Ono što jesmo jeste energija u pokretu ili frekvencija, a naših pet vrlo primitivnih osjetila (u kosmičkim terminima) dekodira taj pokret kao virtualnu (nepostojeću) realnost. Zašto oficijelna znanost ne govori o tome? Jer bi morala priznati da oficijelni medicinski i farmaceutski karteli, koji predstavljaju 1% stanovništva a iza kojih i oni sami stoje, zgrću 90% svjetskog kapitala na osnovu neadekvatnog liječenja stanovništva (lijekovi djeluju na simptome a ne uzroke, a nuspojave lijekova čine stanovništvo danas bolesnijim negoli je ikada bilo).

Oficijelna nauka tvrdi da postoji globalno zatopljenje. Nasuprot njima, 30.000 neoficijelnih ali renomiranih naučnika potpisalo je peticiju da je to najgnjusnije prevara u povijesti stanovništva. Smanjenjem CO2 u zraku uništava se biljni pokrov, a s njime se uništava ljudski rod i sav život na planeti, što je cilj oficijelne nauke. Naš planet po svom prirodnom ciklusu ide u novo ledeno doba. Zatopljenje možda postoji, da, ali kao rezultat geoinženjeringa iza kojeg stoji opet oficijelna znanost. Njima nije nepoznat termin „klimatski rat“ kojega usmjeravaju protiv stanovništva  a u interesu robotizacije  čovjeka, popularno nazvanog singularitet.

EU, iza koje opet stoji oficijelna znanost, izglasala je artikl 11 i 13, po kojem će kontrolirati i zabranjivati objavu i širenje informacija na internetu koje oni ne odobravaju, jer imaju paničan strah da javnost ne sazna za njihove manipulacije i stvarno stanje stvari.

Lista onoga iza čega stoji oficijelna znanost  protiv prirodnog stanja na ovom planetu, beskonačna je. Zašto bi se onda uopće pitali kakav je stav oficijelne znanosti prema ovoj ili bilo kojoj stvari koja donosi boljitak čovječanstvu?

Napomena: komentar o oficijelnoj znanosti je osoban i ne proizlazi iz literature Dolores  Cannon.

Mnogi se boje smrti. Što biste takvima od nas mogli poručiti?

     Na ovo bih odgovorila citatima iz knjige.

„Jesi li ikada zaronila u vodu u dubokom bazenu? Do onog tamnog i mračnog dijela na dnu? Kako se s dna penješ prema površini vode postaje sve svjetlije i svjetlije. Kada izroniš na površinu vode, sunce sja svuda okolo. Smrt mi je bila poput toga.“

Ili.

„Zamisli da si bez odjeće, da ti je hladno i da krvariš i da takav hodaš kroz tamnu, bodljikavu šumu punu divljih životinja i čudnih zvukova. Znaš da iza svakoga grma leži zvijer koja je spremna nasrnuti na tebe i rastrgati te. A onda, odjednom, hodaš po čistini gdje raste trava i ptice pjevaju, oblaci su na nebu i vidiš ugodni, nasmijani potočić koji vijuga na svojem putu prema odredištu. Zamisli razliku u ova dva scenarija i razumijet ćeš moju analogiju kad opisujem ono što vi zovete život i ono što nazivate smrt.“

Što vas je nagnalo da život posvetite istraživanju alternativnih metoda i područja iza našeg pojavnog svijeta?

U srednjim godinama svoga života imala sam sve što se na materijalnom planu može postići.  U svemu tome je postojala jedna neobjašnjiva crna rupa u koju je otjecalo moje životno zadovoljstvo. Započela sam novi život koji mi je donio mnogo neočekivanih, drastičnih preokreta i velikih životnih poteškoća. Uprkos tome nikada, nikada nisam posumljala da sam donijela ispravnu odluku. U jednom od kriznih trenutaka obratila sam se Tvorcu i dobila odgovor. Moj je život tada dobio novo usmjerenje prema onome što postoji, ali je nevidljivo našem oku – području iza pojavnog svijeta oko nas.

Skupljala sam cijelo vrijeme znanja, informacije i spoznaje, a sada osjećam da je došlo vrijeme da sve to podijelim s drugima.